Roman s ključem

“Ponoćni Carpaccio”: Novi roman Franje Deranje o veličini malih ljudi

Biljana Savić

Foto V. Karuza

Foto V. Karuza



CRIKVENICA Dan hrvatske knjige, u Noći knjige 2016., Grad Crikvenica i crikvenička Gradska knjižnica obilježili su s više manifestacija od kojih je središnja bila predstavljanje nove knjige novinara i književnika Franje Deranje pod naslovom »Ponoćni carpaccio«. Deranja je u proteklih deset godina objavio – zajedno s ovom – jedanaest knjiga proze i stihova, tematski najčešće vezanih uz zavičaj, ali i uz druga područja s kojima je taj kraj povezan.


U Gradskoj vijećnici o knjizi podnaslovljenoj kao »roman s ključem, odnosno s ključevima« govorili su prof. Marija Gračaković, ravnateljica Gradske knjižnice i sunakladnika ove knjige, prof. Irena Krmpotić, Ksenija Čulina u ime nakladnika riječke Glose d.o. o. i autor, dugogodišnji novinar HRT-Hrvatskog radija i Novog lista, Franjo Deranja. Urednik knjige je Josip Žgaljić, a tehnički ju je uredila i opremila Jasminka Maržić-Kazazi. U glazbenom dijelu programa nastupila je izvrsna Ženska klapa Žurnada iz Bribira koju vodi prof. Pavao Kombol.


Oda Primorkama


U ovom romanu Deranja nastoji sačuvati od zaborava majke i žene primorskoga kraja koje su u svojem životu imale iznimnu, premda često marginaliziranu ulogu i mjesto. Nosile su ribu iz priobalja u rana jutra nakon što su ribari noću izlovljavali tu ribu, pa su je ribarice – donoseći ju pješice u unutrašnjost Vinodola prodavale u susjednim mjestima zaleđa. Žene Vinodola, pak, nosile su u rano jutro mlijeko u priobalna mjesta, pa onda iste te žene nosile u brentama more do svojih kuća, da bi, iskuhavši iz mora sol, nosile tu sol na leđima u udaljena kontinentalna mjesta i mijenjale ju za žitarice i namirnice što su u priobalju manjkale! Dok su muškarci i muževi odlazili u »jednu od Amerika«, jedna druga žena, rođena potkraj 19. st. u našem kraju, otišla je – što je neuobičajeno za to doba – u primaljsku školu u Zagreb i izučila za babicu. Tada su školovane babice bile rijetke, a žene su u velikom postotku umirale pri porodu zbog izostanka stručne pomoći. Nakon završetka prve zagrebačke Škole za primalje, junakinja romana po zadatku odlazi u udaljeni ravničarski kraj koji je nakon mnogih godina, kasnije, raspadom bivše države postao inozemstvom. Prof. Marija Gračaković naglašava značenje lika babice – kao okosnice mnogih kasnijih zbivanja u nedavnom Domovinskom ratu.


Babica glavni lik




Prof. Irena Krmpotić pročitala je ulomak iz pogovora Deranjinom romanu, poznatog i višestruko nagrađivanog književnika Zorana Kršula, koji ističe kako središnja junakinja, »babica, mitski natkriljuje cijeli roman, te cijelu pripovijest i sve sudbine drži pod svojim skutima«. Što je to umjetnička istina, što je tu stvarnost, a što sjećanje? Od čega se sastoji sjećanje? Deranja nam kuša predočiti svijet u kojem nitko nije siguran u »stvarnost« svojih sjećanja, kaže Kršul u pogovoru. Događaji što slijede i opisuju se u ovom romanu s ključem dovode do trojice ratnih prijatelja, Primoraca, koji se u vihoru Domovinskog rata nađu u životnoj opasnosti, pa onda i u zarobljeništvu, a sjećanje na glavnu junakinju, koja je lajtmotiv knjige, stjecajem različitih okolnosti, spašava ih iz naizgled bezizlazne situacije. Roman je u svojoj temeljnoj odrednici posvećen veličini malenih ljudi, posebnosti naizgled običnih ljudi, prijateljstvu, ljubavi i vjeri u ljude koja je često posljednje utočište, ali i sve češće kriterij na kušnji u današnjem svijetu nepouzdanih vrijednosti.


Autor Franjo Deranja rekao je kako se većina likova i događaja temelje na stvarnim događajima i osobama, a oni su zamijenjeni drugačijim imenima i nadimcima – što je značajka »romana s ključem« – ali je u središtu čitavog rukopisa ovaj naš kraj i njegovi ljudi. Mnogi su od njih na svijet i događaje, s obzirom na mentalitet podneblja, širokogrudnost i optimizam na većinu zbivanja gledali kroz »malo veći prozor« nego neki drugi i drugačiji ljudi, a svi su oni ipak samo – ljudi.