Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
6. prosinca 2019.
Ispis članka: Pavao Pavličić,"Salon za plakanje": Uvjerljivi krimić o hrvatskoj stvarnosti - Novi List

NoviList.hr

Pavao Pavličić,"Salon za plakanje": Uvjerljivi krimić o hrvatskoj stvarnosti

Mozaik knjiga

15. prosinac 2017 11:57

Napisao: Marinko Krmpotić

Pavličić se u svom novom trileru okrenuo klasičnoj detektivskoj prozi potrudivši se čitatelje staviti u poziciju koju ljubitelji ove proze najviše i vole, a to znači natjerati ih da čitanjem razotkriju počinitelja zlodjela

 snimio  Denis Lovrovic

Nakon nekoliko romana (»Krvna veza«, »Crveno pile«, »Tri petka u travnju«, »Hladna fronta«) u kojima je krimi zaplet svojih romana direktno ili indirektno vezao uz hrvatsku stvarnost ili ne tako daleku prošlost koristeći okvire žanra i za realističko-kritičke prikaze društva, Pavao Pavličić u svom se novom trileru »Salon za plakanje« okrenuo klasičnoj detektivskoj prozi potrudivši se čitatelje staviti u poziciju koju ljubitelji ove proze najviše i vole, a to znači »natjerati« ih da kroz proces čitanja nastoje otkriti počinitelja zlodjela.

U slučaju ovog romana riječ je o nizu otmica žena na zagrebačkoj Trešnjevci. Prva je žrtva poznata zagrebačka glumica, čiji prijatelji zatraže pomoć od iskusnog novinarskog urednika crne kronike Ive Remetina kojem se, nakon što se dogodi nova otmica, u istrazi pridružuje i njegov prijatelj, policijski inspektor Šoštar. Novinarsko-policijska istraga u koju su uz dvoje spomenutih uključeni i njihovi suradnici iz svijeta novinarstva i policije nije ni laka, ni jednostavna, ali polako napreduje sve do konačnog razrješenja koje će za većinu čitatelja značiti neočekivani obrat.

Iako se u najvećem dijelu drži odrednica žanra, Pavličić koz pripovijedanje vrlo umješno gradi i priču o svojim likovima pri čemu su u prvom planu iz ranijih nam romana poznati okviri novinske redakcije crne kronike jednog zagrebačkog lista, obiteljski život novinarskog veterana Remetina te, u nešto manjoj mjeri, osobni život inspektora Šoštara.

Ti dijelovi romana – koji su vrlo bitni za uvjerljivost cijele priče – odlično su napisani i vrlo uspješno uvode čitatelja u svijet današnje Hrvatske omogućavajući mu da se što brže i lakše uključi u zbivanja, identificira s likovima te zajedno s njima traži krivca i strijepi za sudbinu likova kojima je život doveden u opasnost. Pritom, sukladno pravilima detektivske proze, Pavličić kroz određene epizode, dijaloge ili postupke nekih likova nagovještava rasplet, ali to čini na suptilan način nastojeći napetost održati što dulje, ali istodobno pružajući pažljivom čitatelju mogućnost da i sam prije kraja priče pogodi tko je negativac.

Ovaj, kao i raniji Pavličićevi krimići, daleko su od najčešće vrlo brutalne i nasilne proze iste vrste koja nam stiže iz Skandinavije i SAD-a. Pavličićevi junaci daleko su od fizički superiornih pojedinaca koji, primjerice, nose radnju romana autora kao što je Lee Child, odnosno u svijet nasilja i opijata utopljenih policijskih skandinavskih inspektora poput Nesboovog Harryja Holea.

Okviri u kojima se kreću Pavličićevi istražitelji Šoštar i Remetin, kao i način na koji djeluju, puno su bliži klasičnim »starinskim« detektivskim likovima kao što je, primjerice, Hercule Poirot pa će sukladno tome novu Pavličićevu prozu radije prihvatiti čitatelji skloniji toj »gospodskoj« krimić literaturi u okviru koje Pavličić u Hrvatskoj već duži niz godina, uz sjajnog Gorana Tribusona, spada u sam vrh.

Da smo bogatije društvo vjerojatno bismo, poput Britanaca, Šveđana ili Amerikanaca, već imali TV serije utemeljene na detektivskim likovima koje su stvorili spomenuti autori. No budući da smo od toga još jako daleko, zasad u toj prozi uživati mogu samo ljubitelji književnosti od kojih će mnogi s radošću posegnuti za novim Pavličićevim romanom.