RIJEKA » Srijeda je na 7. riječkom sajmu knjiga KIČMA u programskom dijelu bila rezervirana za dva romaneskna, ali prilično drugačija književna ostvarenja. »Snoputnik« Zorana Žmirića, predstavljen na botelu Marini, u osnovi je roman ceste, ali i puno važnije – duhovno putovanje mladića sa smrtnom dijagnozom. »Politička pornografija za početnike« Aljoše Babića pak je, kako to i naslovom predstavljenim u galeriji Kortil kazuje, ogoljavanje politike na fonu jedne političke kampanje.

   Žmirić je očekivano na Marini privukao velik broj posjetilaca, koji nije ostao uskraćen za dobro osmišljeno predstavljanje. Red razgovora, koji je vodio nominalni urednik knjige Zoran Krušvar, red čitanja, red videopriloga, a sve garnirano, kako i priliči romanu punom po(r)uka, finalnom podjelom poruka ispisanih na malim svicima koji su kružili publikom. Svakome njegova, inzistirao je autor, i da je nije dijelio/la drugome.

   Zanimljivo je čitanje odradila Udruga studenata kroatistike Idiom, čije su članice pročitale tri odlomka iz triju različitih Žmirićevih knjiga, pa i iz »Snoputnika«, koji su u osnovi jedna te ista priča: u razgovoru dvoje likova jedan pita drugoga tko je on, drugi je uglavnom zbunjen, odnosno pokušava s odrednicama koje mu padaju napamet, imenom, rasom, vjerom…, no prvi je uporan, nezadovoljan odgovorima koje mu drugi daje. Krušvarovo pitanje nakon toga bilo je logično.

   – Pa tko si ti? – upitao je autora.

   – Tri knjige sam napisao baveći se tim pitanjem, ako sad tu sve objasnim, što ću pisati dalje? Ja sam ja. Pitaj me nešto što znam – odvratio je Žmirić.

   Ono što jest znao, Žmirić je kasnije i objasnio, a ticalo se »Snoputnika«, priče o potrazi mladića Kristijana za posljednjom stvari koja mu je u životu pričinjavala neko zadovoljstvo – bivšom djevojkom. No ona je u Indiji.

   Likovi u romanu Aljoše Babića, poznatijeg kao riječkog političara nego kao pisca, ne putuju do Indije, već se uglavnom zadržavaju u Rijeci. U razgovoru s Ivanom Krtinić, Babić je predstavio roman koji je napisao prije nekoliko godina, »Političku pornografiju za počenike«, ali i novi, radnog naslova »Romeo na kraju povijesti«.

   Njegov prvi roman, koji je bio predmetom glavnog fokusa, sastoji se od dvije linije: prve, uvjetno rečeno fikcionalne, koja ima svoju fabulu, i druge, esejističke. Priča prati glavnog lika i njegovo uključivanje u rad lokalne stranke uoči izbora, pa se prate dogodovštine od samih početaka do kraja kampanje. Roman je, kako je priznao Babić, baziran na stvarnim iskustvima male lokalne stranke koju je vodio pokojni Vladimir Bebić.

   Radnja se dešava 1997. godine, tek dvije godine nakon rata, kada se na lokalnoj sceni pojavljuje lijeva stranka koja će na izborni plakat staviti Josipa Broza Tita.

   – Roman je pisan insajderski. Možete zamisliti to vrijeme odmah nakon rata, kada se liljepe plakati po Pehlinu, a iz lokalnog kafića izlazi grupa ljudi koja izvikuje parole Anti Paveliću i ustašama. Pitate se što ako nas uhvate s plakatima na kojima je Tito – prisjećao se Babić, rekavši da je taj roman autentično svjedočanstvo političke kampanje jedne male stranke, što bi sve moglo nestati u ovoj eri velikih stranaka.