Roman

O stubištima i odvodima: Čitali smo “Povijest paučine” Borisa Perića

Davor Šišović

Ovaj roman zaokružuje trilogiju s prethodnim dvama romanima, »Vampir« i »D'Annunzijev kod«, međutim ne nastavlja se na njih fabularno, već koristi sličan »setting« za jednu novu priču koja se s istih oslonaca odražava u neke malo drugačije duševne i sudbinske provalije. I u ovom romanu, kao i u prethodna dva, ima i Zagreba, i Rijeke, i Pazina i Kringe; i u ovom romanu vampir Jure Grando iz dubina prošlosti zagorčava život likovima u sadašnjosti, i u ovom romanu je težište u građenju napetosti na strahu od nepoznatog i nerazumljivog...



Manipulaciji su najpodložniji oni koji su na nju naizgled najotporniji, oni otpadnici i autsajderi kojima je interesni fokus negdje sasvim drugdje od onog što zanima moćnike i vlastodršce, pa kad se u tom njihovom interesnom polju pojavi nešto što može poslužiti kao mamac, zagrist će ga čak i nimalo ne razmišljajući, vjerujući da su na svom terenu i da je samo njihovo to što nikog drugog ne zanima.


O takvim, manipulaciji podložnim intelektualnim umovima, koji bi svoju hinjenu neovisnost vrlo rado zamijenili za kakvu sinekuru samo kada bi itko htio honorirati beskorisnost njihova najvećeg životnog izazova, izdaleka govori ovaj roman, pa ako ga tako gledamo, onda u rukama imamo jako istančanu i vrlo pronicljivu satiru.


Simbol današnjice


Ovu bi ocjenu zapravo trebalo izreći tek na kraju govorenja o ovoj knjizi, no do nje tada ne bi stigli čitatelji nespecijalističkih umova, oni željni književne razbibrige opće prakse, koja je onima drugima najčešće neizazovna i dosadna. Ovim je romanom pak Perić svoje književno-specijalističke čitatelje, i one koji će to tek postati, zaintrigirao do daske.




Dosta je godina prošlo otkako je Perić svojim romanom »Vampir« izvukao iz zaborava istarskog vampira Juru Granda i udijelio mu ulogu simbola današnjice, dovevši ga u 21. stoljeće i postavivši ga u sraz s tipičnim likom oportunističkog intelektualca, onog koji primjećuje i gunđa, ali najčešće ne čini ništa, dok na to ne bude natjeran progutanim mamcem.


Nešto kasnije je u romanu »D’Annunzijev kod« Perić proširio potku začetu »Vampirom«, uveo u zaplet neke mnogo dublje i mnogo opasnije tajnovitosti, a u oba romana posebno je intrigantno bilo scenografsko stapanje glavnih fabularnih poprišta u metropoli i provinciji, odnosno u Zagrebu te u Rijeci i Istri. Taj razmještaj imao je osim funkcionalne i stanovitu političko-simboličku dimenziju, a u oba su romana brojne povijesne reminiscencije neminovno vukle na svoje aktualne usporednice znane iz udarnih medijskih termina.


Ovaj roman, »Povijest paučine«, zaokružuje trilogiju s prethodnim dvama romanima, međutim ne nastavlja se na njih fabularno, već koristi sličan »setting« za jednu novu priču koja se s istih oslonaca odražava u neke malo drugačije duševne i sudbinske provalije. I u ovom romanu, kao i u prethodna dva, ima i Zagreba, i Rijeke, i Pazina i Kringe; i u ovom romanu vampir Jure Grando iz dubina prošlosti zagorčava život likovima u sadašnjosti, i u ovom romanu je težište u građenju napetosti na strahu od nepoznatog i nerazumljivog, a naposljetku i ovaj nas roman vodi brojnim stranputicama i preokretima k sasvim neočekivanom i netipičnom raspletu.


Intelektualna igra


Glavni lik ovog romana je nezaposleni prevoditelj kome obzori njegovih zanimanja trenutačno ne sežu dalje od zgrade u kojoj živi i njezinih na razne načine nesnošljivih stanara. Ponešto radi u fušu, muči se s jednim prijevodom, a više bi volio raditi na nekom sasvim drugom. Kroz prvu polovicu romana upoznajemo glavnog junaka, njegove tjeskobe i životne promašaje.


Među stvarima koje ga najviše muče su fobije od stubišta i odvoda, o kojima saznajemo čitavu kulturno-povijesnu (s naglaskom na književnopovijesnu dimenziju) i sociološko-psihološku pozadinu, kroz tu prizmu on doživljava i cjelokupnu povijest čovječanstva i sve što mu se zbiva u današnjici. Do zapleta dolazi kada mu suprug susjede-nimfomanke, koja ga redovito (a on je bio uvjeren da za to nitko ne zna) posjećuje, dolazi s ponudom koju ne može odbiti, pogotovo s obzirom na ponuđene mamce o kojima je već bilo riječi.


Sve što slijedi u izvršavanju njegove misije odlaska u Istru i posredovanja u kupoprodaji jedne netipične nekretnine svojevrsna je intelektualna igra u kojoj on malo-pomalo dešifrira zadane tragove i ključeve, suočava se s vlastitim strahovima i traumama, ali i s mogućnošću nekih sasvim realnih ugroza, uživljava se u spletku bremenitu lažima, smicalicama i višesmislenim indicijama, a uloge manipulatora i manipuliranoga kao da višekratno preskaču s osobe na osobu sve dok se na kraju identifikacijske kazaljke ne zaustave onako kako nikako neće biti dobro.


Jure Grando u ovom romanu nastupa tiho, neprimjetno, izdaleka, a u velikom finalu romana iskrsava ne samo pitanje u kome se taj demon utjelovio danas, već i tko je zapravo on bio tada, kad je njegovo postojanje prvi put bilo zapisano.