U duhovno zagledan

Nova knjiga Darka Gašparovića: Humanist koji je stavljao umjetnost na prvo mjesto

Kim Cuculić

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

U dupkom punoj dvorani Riječke nadbiskupije javnosti je prezentirana knjiga kolumni Darka Gašparovića, intelektualca otvorena dijalogu, o kojem je govorio niz predstavljača, no Danijela Bačić-Karković posebno je istaknula da je kao autor Gašparović bio angažiran do maksimuma; humanist, nepotkupljiv i klasno osviješten, a uz to i estet, lingvist i etičar



RIJEKA Knjiga »U duhovno zagledan« Darka Gašparovića, na drugu godišnjicu njegove smrti, predstavljena je sinoć u do posljednjeg mjesta ispunjenoj dvorani Riječke nadbiskupije. Riječ je o izboru kolumni objavljenih u kršćanskoj obiteljskoj reviji Kana od 2007. do 2016. godine, a izdavači su Riječka nadbiskupija i Kršćanska sadašnjost.


U ime domaćina obratio se riječki nadbiskup Ivan Devčić, koji je istaknuo da je Darko Gašparović svjedočio istinu humanističkih i umjetničkih vrijednosti – uvijek u duhovno zagledan.


– Svojim životom on je svjedočio duhovnost, pokazujući kako umjetnost i duhovnost idu »ruku pod ruku«; da se mogu prožimati, a ne isključivati. U tom smislu Gašparovićeve kolumne su neprocjenjivo svjedočanstvo humanističkog i vjerničkog stava u našem društvu – kazao je mons. Devčić.




Urednik izdanja don Anton Šuljić izrazio je zadovoljstvo što je Darko Gašparović objeručke prihvatio poziv da piše kolumne u Kani, a Gašparovića je opisao kao osobu koja nas je trajno zadužila svojom osobnošću, erudicijom, strastvenošću i dobrotom.


– Mogućnošću da piše za Kanu, Crkva mu je dala prostor koji je Darko Gašparović obogatio svojom neobičnom širinom. Njegove su kolumne otvorene svakom čitatelju; mogu ih čitati i vjernici i oni koji to nisu. Duhovnost je zajednička baština svih ljudi, a kršćanstvo to može biti na svoj osobit način. Gašparović je jako dobro čitao teološku literaturu, prilazeći nekim temama i pitanjima iz vlastite vizure – osvrnuo se Šuljić.


Fučić i Bare 


O knjizi »U duhovno zagledan« govorila je recenzentica Danijela Bačić-Karković, koja je kazala da je u podtekstu svih Gašparovićevih kolumni prisutan Krist, a do izražaja dolaze i ekumenizam i potreba da svi budemo braća.


– Kao estet, lingvist i etičar, Darko Gašparović cizelira svaku svoju riječ. On je svjestan da piše za Kanu i poštuje svog čitatelja i »poslodavca«. Treba moći pisati tako jasno i jezgrovito – od inicijalne fraze do završetka, da tekst ima poantu, da je poruka blagonaklona i minimalno didaktična. Zadivljujući je i kontinuitet od gotovo 10 godina pisanja kolumni, koje je Gašparović pisao neprekidno, čak i dok je bio u Južnoj Koreji. Kao autor bio je angažiran do maksimuma; bio je humanist, nepotkupljiv i klasno osviješten, dok je između ideologije i umjetnosti ovo drugo uvijek stavljao na prvo mjesto, jer ideologija je praktična i potkupljiva – naglasila je Bačić-Karković, izdvojivši za nju dvije znakovite kolumne: onu o akademiku Branku Fučiću i onu o glazbeniku Goranu Bareu, frontmenu rock grupe »Majke«.


Na vrlo zanimljiv način ona je pronašla poveznicu između Fučića, creske »Muke«, koju je akademik pronašao, i »kristolike« pojave spomenutog glazbenika koji pripada alternativnoj kulturi, za koju je Gašparović također pokazivao interes. Tako mu je kao tema analize poslužio videospot »Teške boje« benda Majke.


Budući da je Darko Gašparović bio i kazališni čovjek, u predstavljanju knjige sudjelovala je i teatrologinja Željka Turčinović, koja ga je nazvala kazališnim intelektualcem.


– Darko Gašparović bavio se teatrom i kao teoretičar i kao praktičar. Svi ga pamtimo i kao aktivna sudionika okruglih stolova Međunarodnog festivala malih scena u Rijeci. Njegova knjiga »U duhovno zagledan« ima šest dijelova i najprije sam pomislila da ću se osvrnuti na dio koji se odnosi na umjetnost. Međutim »zarobio« me Darkov stil pisanja i fasciniralo me kako neke stvari, pojave i termine iz Biblije tumači na vrlo blizak način i dovodi ih do univerzalnosti. Biti tako univerzalan, a pritom na tako jednostavan način tumačiti svijet oko sebe – to mogu samo veliki ljudi. U svojem pisanju Darko Gašparović nikad ne nameće svoju ideologiju ili svjetonazor, nego uvijek ulazi u dijalog i argumentira svoje stavove. Za njega su sloboda i ljepota bile iznad ideologije. Jedan od primjera je i kolumna o kardinalu Alojziju Stepincu, u kojoj Gašparović ne staje ni na jednu ni na drugu stranu, nego izvlači univerzalnu tezu o kolektivnoj krivnji i o pojedinačnom iskupljenju.


Bogat program 


Izdvojila bih i kolumne o suvremenim performansima, u čemu do izražaja dolazi Darkova znatiželja koja je bitna odrednica njegove osobnosti. On je bio poput renesansnog čovjeka koji je uvijek intelektualno znatiželjan. Njegove kolumne govore o onome što je gledao, slušao i čitao; o Dostojevskom, Tolstoju, Chagallu, filmovima, operama, koncertima… Primjer njegove univerzalnosti, humanizma i potrebe za istinom je i kolumna o predstavi »Aleksandra Zec« riječkog HKD Teatra, u režiji Olivera Frljića. Gašparović piše o Frljiću kao humanistu koji nije napravio predstavu o ubijenoj srpskoj djevojčici, nego o svoj djeci žrtvama ideologija i nacionalizama. U to ime on brani Frljića. Darko je uvijek micao mržnju, a u prvi plan stavljao ljubav – zaključila je Turčinović.


Ulomke iz knjige i druge tekstove čitali su dramski umjetnici Edita Karađole, Zrinka Kolak Fabijan, Olivera Baljak, Jelena Lopatić, Dražen Mikulić i Damir Orlić, a nastupili su i glazbeni umjetnici Tanja Ruždjak (sopran) i Danijel Gašparović (klavir). Između ostalog, čuli smo i dio internetske prepiske s piscem Slobodanom Šnajderom te dio iz pogovora knjizi autorove kćeri Tajane Gašparović, koja je istaknula očevu otvorenost i dječju znatiželju, duhovno traganje i žudnju za ljepotom. Prvi primjerak knjige »U duhovno zagledan« Anton Šuljić uručio je Loredani, supruzi Darka Gašparovića.


Darko Gašparović bio je doktor humanističkih znanosti, ugledni teatrolog, dramaturg i književnik. Bio je dramaturg u Hrvatskome narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca Rijeka (1974. – 1981.), potom umjetnički ravnatelj Hrvatske drame i intendant (1988. – 1998.). Od 1981. do 2010. bio je, s manjim prekidima, nastavnik teorije književnosti, stilistike, scenske umjetnosti i teatrologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, u zvanjima od znanstvenog asistenta do redovitog profesora.


Njegove dramatizacije romana Nedjeljka Fabrija »Vježbanje života« (1990.) i Milutina Cihlara Nehajeva »Vuci« (1992.), kao i scenska adaptacija creske »Muke« (1994.) s velikim su uspjehom izvedene u Rijeci i Malome Lošinju. Darko Gašparović autor je desetak knjiga iz područja teatrologije, teorije književnosti, dramske i putopisne književnosti.