U svojemu dvadesetogodišnjem novinarskom radu, kao i u životu, s nejednakošću sam se susretala svakodnevno. Putujući diljem svijeta, gledala sam kako ljudi gube poslove, nagnani su u izbjeglištvo, ginu zbog boje kože, ne uspijevaju zbog svog socijalnog statusa ili zemlje podrijetla. Razgovarala sam s ljudima koji sjede u palačama daleko od svijeta, na čelu korporacija i država, s ljudima kojima status quo odgovara i s onima koji žele nešto promijeniti. Gledala sam različite kulture i društvene sustave kojima su pojmovi jednakosti, pravednosti ili sreće imali potpuno druga sadržajna značenja (…).

Ovako je čitateljima svoja dva desetljeća novinarske karijere, u kojoj je pratila (i prati) vanjskopolitičke događaje, sažela Ivana Dragičević, televizijska novinarka i autorica knjige »Nejednaki«, objavljene ovog proljeća u izdanju Naklade »Ljevak«. Riječ je o svojevrsnoj zbirci priča o njezinim iskustvima s terena, osobnim svjedočanstvima povezanim s globalnim događajima kojima je, tijekom svoje karijere, nazočila. Intervju s Basharom al-Assadom, razgovor s Janisom Varufakisom, organiziranje prvog koncetra sirijskog rock-banda u izbjeglištvu na teritoriju Europske unije, praćenje skupa G20 u Francuskoj, govor Donalda Trumpa u Varšavi, samo su neki od događaja o kojima Ivana Dragičević piše u svojoj knjizi.

Ljudi u pokretu

Priče su raspodijeljene u tri tematske cjeline: prva se bavi globalnim kontekstom, »ispričanim pričama ljudi u složenoj situaciji današnjeg svijeta«, kako to kaže sama autorica; drugi dio govori o ljudima u pokretu, izbjeglicama i geopolitičkim procesima koji su do toga doveli, dok u trećem dijelu Dragičević donosi i nekoliko priča o uspjehu te razgovore s ljudima koji su spremni ponuditi rješenja za današnji svijet.

»Nejednaki« su objavljeni još u svibnju, a autorica je, tvrdi, vrlo zadovoljna kako je hrvatska publika dosad prihvatila njezino prvo publicističko djelo.

– Najčešći ‘feedback’ koji dobivam od ljudi jest da je, u ovo neko doba provincijalizacija Hrvatske, važno da se netko uopće uhvatio u koštac s time da piše o globalnim pitanjima i izazovima, ali kroz perspektivu i priče ljudi, što je čitateljima dosta blisko – kaže Ivana s kojom smo razgovarali uoči promocije knjige pred riječkom publikom u petak, 19. listopada u Gradskoj vijećnici.

Priče koje mapiraju svijet

Za knjigu je, ističe, izabrala priče koje su »ilustrativne ili koje mogu mapirati svijet u kojem mi danas živimo, njegove ključne aktere, dileme, pitanja i procese s kojima se kao svijet susrećemo«.

– Svi ljudi koje sam izabrala u svojoj knjizi su prije svega tu da pričaju o nekom možda izgubljenom humanizmu u današnjem svijetu, od Roberta Skidelskog, preko aktivista u somalskoj zajednici u Minnesoti, do takista u Bruxellesu… Dakle, to su sve ljudi koji svojom pričom ne samo da su na mene ostavili dojam, nego smatram i da fantastično ilustriraju priču o pitanjima koja stoje pred ljudima danas – objašnjava autorica, uvjerena da bi se novinari – pogotovo oni koji se dugo bave nekim područjem i dobro pamte događaje i procese – trebali više baviti pisanjem knjiga. Jednako je tako važno, dodaje, da novinari što više idu na teren, da rade »duboke, široke priče jer jedino se tako može predočiti današnji svijet«.

Za kraj, pitamo i ovo: postoji li u ovom trenutku neka priča u svijetu koju bi htjela ispričati, neki »teren« na kojem bi voljela trenutačno biti? Za mnoge je to, možda, Amerika u vrijeme Donalda Trumpa, ali Ivana upire prstom u drugi dio svijeta.

– Možda bi mi sada najveća želja bila Afrika. Za neke priče koje znače budućnost svijeta, definitivno bi mi prva lokacija u ovom trenutku bile različite zemlje u Africi – zaključuje Ivana.