10. VRISAK

Lidija Dimkovska i Bekim Serjanović: Nomadi suvremene književnosti

Kim Cuculić

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

Makedonska književnica sa slovenskom adresom Lidija Dimkovska piše o iskustvu življenja s albanskom fotografkinjom i pakistanskim glazbenikom, a Sejranovićevo djelo istovremeno je putopis, dnevnik čitanja i zbirka zapisa o svakodnevnoj borbi sa životom



RIJEKA Program »Europom u 30 knjiga« ovogodišnjeg vRIska nastavljen je predstavljanjem knjige »Skrivena kamera« makedonske autorice Lidije Dimkovske, objavljene u izdanju V.B.Z.-a. Ovu pjesnikinju, proznu spisateljicu i prevoditeljicu predstavio je Vojo Šiljak.


Njezin prvi roman »Skrivena kamera« Društvo pisaca Makedonije proglasilo je najboljom proznom knjigom 2005. godine. Dobitnica je brojnih međunarodnih književnih nagrada, a za roman »Rezervni život« iz 2012. dobila je prestižnu Nagradu Europske unije za književnost. Trenutačno živi u Ljubljani, piše te prevodi s makedonskog, rumunjskog i slovenskog jezika. Razgovor s Lidijom Dimkovskom počeo je temom suvremenog nomadstva.


– Sva putovanja utječu na ono što čovjek piše i na to kako doživljava svijet. Nisam mogla ostati u Makedoniji, jer mi je ona postala »pretijesna«. Otišla sam u svijet da bih postala slobodnija nego što sam bila. Makedonija me nije ograničavala, ali sam se u sebi osjećala tijesno. Bez obzira na okolnosti, čovjek može biti slobodan u sebi. Slovenija je sada moj fizički dom i u vlastitoj sobi osjećam se najslobodnije, a najsretnija sam kad pišem – rekla je Dimkovska.


Uska sloboda




Na pitanje je li makedonska i/ili slovenska književnica, Lidija Dimkovska odgovorila je da to ovisi o tome je li na vlasti u Sloveniji ljevica ili desnica. Sebe ipak smatra makedonskom književnicom, jer piše na makedonskom jeziku. Vezano uz to istaknula je da danas više ne postoje čiste nacije ni čiste nacionalne književnosti. Rekla je i to da joj je bilo lakše objaviti knjige u Americi nego u Hrvatskoj, BiH i Srbiji.


– Za mene je ovaj prostor bio zatvoren. Na Balkanu postoji običaj da se čovjek, da bi mu se objavila knjiga, mora kretati u književnim krugovima, koje uglavnom čine muškarci koji se druže, piju i puše, a ja niti pijem, niti pušim – sa smijehom je kazala Dimkovska.


Roman »Skrivena kamera« s makedonskog na hrvatski jezik prevela je Borjana Prošev-Oliver, koja je istaknula da se ne prevodi samo jezik, nego cjelokupni kulturološki kontekst nekog djela.


Na roman »Skrivena kamera« osvrnula se i urednica Koraljka Penavin. Ovo djelo govori o Lili, mladoj makedonskoj spisateljici, koja je stigla u Beč na tromjesečni program Artist in residence.


Dijeli stan s još dvoje umjetnika: osebujnom albanskom fotografkinjom Edlirom i tankoćutnim pakistanskim glazbenikom Josephom. Priča o tri umjetnika koji su se susreli u Beču samo je okvir za Lilin autofikcijski dnevnik u koji bilježi svoje reminiscencije na djetinjstvo u Šlegovu, mladost u Skoplju, studentske dane, a potom i lektorat u Rumunjskoj, studijska putovanja po svijetu te na koncu na svoj posljednji dom u Sloveniji, gdje živi zbog – ljubavi.


Nije slučajno da se u Beču susreću upravo Makedonka i Albanka, jer je izbor nacionalnosti autorici poslužio da zadre u kompleksne makedonsko-albanske odnose.


U Book caffeu »Dnevni boravak« zatim je predstavljena nova knjiga Bekima Sejranovića »Dnevnik jednog nomada«, koju je također objavio V.B.Z. Kako je kazao glavni urednik te izdavačke kuće Drago Glamuzina, ovo Sejranovićevo djelo istovremeno je putopis, dnevnik čitanja i zbirka zapisa o svakodnevnoj borbi sa životom.


Foto: V. KARUZA


Foto: V. KARUZA



Stranice o dva svijeta


– Od godine 2011. do 2016., od Ljubljane, preko Osla do Zagreba i Brčkog čitamo dnevničke zapise o jednoj ljubavnoj priči i njenoj propasti; o ocu koji gotovo svakog mjeseca putuje iz Osla u Ljubljanu da vidi mlađu kćer, jer se boji da će ga zaboraviti, i o starijoj kćeri u Oslu koja očuha zove tatom, a njega po imenu; o književniku koji istodobno sudjeluje u hrvatskoj, bosanskoj i norveškoj književnosti…


Pratimo i avanturu nastajanja romana koji autor pokušava paralelno pisati na »našem« i na norveškom, slijedimo Sejranovića na brojnim književnim promocijama, festivalima i rezidencijama, pratimo njegove susrete s kolegama, prijateljima, ženama i ljubavnicama, čitamo o knjigama koje on čita.


Razapet između Skandinavije i Balkana, Bekim Sejranović ispisuje stranice o dva svijeta, i o sebi u njima i izvan njih, koje su jednako potresne, uznemirujuće i duhovite kao i najbolje stranice njegovih romana. Samo ovdje nema glavnog junaka da se iza njega malo sakrije, već su tu samo Bekim i njegovi demoni – osvrnuo se Glamuzina.Bekim Sejranović podsjetio je da je većina tekstova objavljenih u ovoj knjizi objavljena u Jutarnjem listu i Sarajevskim sveskama, dok jedno poglavlje nije ranije objavljeno.

Autor je kazao i da je »Dnevnik jednog nomada« odmah doživljavao kao roman u putopisno-dnevničkoj formi. O novoj Sejranovićevoj knjizi govorio je i Marko Tomaš, koji je rekao da je to između ostalog i dnevnik čitanja koji je napisan onako kako bi on volio da mu preporuče knjige.


Sejranović je prepričao neke anegdote s brojnih putovanja i pročitao ulomke vezane uz Rijeku i nogometni klub Rijeka, a bilo je riječi i o njegovom pisanju na norveškom jeziku i prevođenju s toga jezika. Ove godine Sejranović je za V.B.Z. s norveškog preveo ilustrirani roman o životu i karijeri norveškog slikara Edvarda Muncha.