Sedam koraka od demokracije do diktature

“Kako ostati bez domovine”: Čitali smo knjigu Ece Temelkuran

Marinko Krmpotić

Ece Temelkuran / Foto ARHIVA NL

Ece Temelkuran / Foto ARHIVA NL

Ova je knjiga pokušaj da se uoče i prepoznaju obrasci po kojima se kroz okvire desnog populizma prelazi put od demokracije do diktature



ZAGREB Ece Temelkuran poznata je turska književnica, novinarka i politička komentatorica koja već nekoliko godina živi u Zagrebu u koji se sklonila nakon što je u Erdoganovoj Turskoj postala nepoželjna i opasna zbog konstantnog upozoravanja na sve teže posljedice Erdoganove diktature. Naravno, svoj rad je nastavila i u Zagrebu i to koz suradnju s nekim listovima u Turskoj, ali i svjetski poznatim časopisima. Uz to Temelkuran objavljuje i knjige (publicistika i romani), a njen novi doprinos analizi suvremenih političkih kretanja je knjiga “Kako ostati bez domovine (Sedam koraka od demokracije do diktature)”.


Knjiga “Kako ostati bez domovine” njen je pokušaj da se na temelju svega što je osobno doživjela u Turskoj, ali i pratila kao novinarka i u nekim drugim dijelovima svijeta, uoče i prepoznaju obrasci po kojima se kroz okvire desnog populizma prelazi put od demokracije do diktature.


“Cilj ove knjige nije izložiti kako smo izgubili svoju demokraciju, nego pokušati da se izvuku pouke iz tog procesa, u korist ostatka svijeta. Ima previše napadnih sličnosti između onoga što je prošla Turska i onoga što je malo poslije počeo doživljavati zapadni svijet, da bi ih se odbacilo. Ima nečega što podsjeća na obrazac političkog ludila koje najradije nazivamo “rastućim populizmom”, piše u predgovoru svoje nove knjige Temelkuran.


Ece Temelkuran:


Ece Temelkuran: ‘Kako ostati bez domovine’





Desni populizam


Po njoj se proces pretvaranja demokracije u diktaturu odvija u sedam koraka, a analizirajući ih Temelkuran polazi najprije od iskustava Turske, dodaje im potom i neke primjere iz drugih sredina te u svakom od sedam poglavlja koja prate te korake savjetuje i što činiti da bi im se suprotstavilo.


Prvi korak u prevlasti nazadnjaštva i stvaranju antidemokratskog raspoloženja koje je idealan temelj za diktaturu je osmišljavanje pokreta utemeljenog na religiji i njenom bezuvjetnom poštivanju, pri čemu su svi koji misle drugačije neprijatelji. Da bi se te ideje ostvarile, nužno je u što većoj mjeri provoditi infantilizaciju, odnosno odrasle ljude svoditi na razinu neuke djece i to kroz medije, školu i crkvu gdje ih se što češće i što autoritativnije treba podsjećati na način ponašanja kojemu je temelj skrušenost, bogobojaznost i strah prede autoritetom Boga i vođe.


Zatupljenost se potiče i napadom te podcjenjivanjem onih slobodoumnih medija koji se kritički odnose prema svim pokušajima te vrste, kao i svih intelektualaca, znanstvenika i drugih stručnjaka čije je znanje i širina duha najveća opasnost desnom populizmu koji se apsolutno uvijek temelji na isključivosti, odnosno mržnji i odbijanju svega što nije “kao ja”, a to znači nije moje vjere, nacije, rase….


Priručnik za borbu protiv nazadnjaštva


Uz javnost populisti znaju da treba, kad je god to moguće, djelovati i kroz tijela sustava i to tako da se sudski i politički sustavi ugroze ili podcjenjivanjem, ili dirtektnim onesposobljavanjem što se, primjerice, može realizirati stvaranjem lažnih glasača pri izborima, manipulacijom pristiglih glasova ili drugim oblicima pritisaka na političku vlast i sudstvo od kojih se traži da se postupa “u imew naroda”, vjere…


U tim je nastojanjima bitno stvoriti i hijerarhiju u kojoj su na dnu oni “najslabiji”, a to su najčešće žene s kojima to podčinjavanje počinje, a onda se nastavlja s drugima, konstatira Temelkuran, posebno napominjući kako reagirati na te desne populističke pokušaje smijehom – nije dobro: “To je prva faza. Sljedeće nisu nimalo smiješne”, zaključuje ona prisjećajući se kako su se u Turskoj Erdoganu zbog njegovih nazadnjačkih stavova intelektualci i mnogi drugi najprije smijali, a sad se više nitko ne smije.


Dogodilo se to i u nizu drugih zemalja, upozorava Temelkuran, navodeći i primjer Amerike. Temelkuran ističe da se treba suprotstavljati svemu nazadnjačkom, primitivnom i uskogrudnom. Govoriti, pisati, istupati i stalno davati do znanja da svijet može i mora biti bolji, humaniji i ljepši. Upravo to ona i čini kroz ovu knjigu koja je pravi priručnik za borbu protiv nazadnjaštva.