David Vann: od autsajdera do književne zvijezde

Čak 12 godina tražila je knjiga Davida Vanna svog izdavača u Americi, jer je smatrana predepresivnom. Nakon što je objavljena vrlo brzo je osvojila važne nagrade za prozu

Nakon tri samoubojstva i jednog ubojstva u užoj familiji, od kojih je najdramatičnije očevo samoubojstvo u 13. godini, opcije su skučene: ili postati masovni ubojica ili svjetski poznat pisac. Ima vjerojatno još koja mogućnost, poput običnog ludila, no to bi bilo dosadno. 

    Put Davida Vanna, sad već svjetski poznatog pisca rođenog na Aljasci koji je gostovao u Zagrebu na predstavljanju svoje uspješnice »Legenda o samoubojstvu«, kod nas objavljene u »Oceanmoru«, nije odmah bio jasan. Naslijedivši pušku kojom se otac ubio, mali David danju je glumio uspješnog učenika, a noću, pun bijesa, držao ljude na nišanu i pucao u prolazeće automobile i ulične svjetiljke. »U Americi je normalno da sin naslijedi očevo naoružanje, pa i ako su to puške za odstreljivanje bizona« – reći će Vann puno godina kasnije u zagrebačkoj Knjižnici Bogdana Ogrozovića, govoreći o svom pisanju uopće i prvoj knjizi.  

Jer očevo samoubojstvo nije samo događaj koji mu je formirao život, već je i glavna tema »Legende o samoubojstvu«, u osnovi autobiografske zbirke priča okupljene oko kratkog romana »Otok Sukkwan«. Osnovni i protežni motiv je »što bi bilo kad bi bilo«, jer u stvarnosti otac, zubar i pasionirani ljubitelj oružja, sam je skončao negdje u divljini Aljaske, iako je pozvao sina Davida da ide s njim. 

    U »Otoku Sukkwanu« sin ipak odlazi s ocem, no tamo se onda događa nešto što je predstavljač knjige Robert Perišić okarakterizirao kao zamjenu uloga. Ne osjećajući da bi otkrivanje raspleta moglo pokvariti čitanje, Perišić je najavio smrt sina, što je Vann pak objasnio kao potrenu za tijelom, lešem. Otac se u stvarnosti ubio, ali daleko, u divljini, pa nije bilo tijela kao točke na »i«. 

Zanimljiv je i put prve knjige ovog nesvakidašnjeg pisca. Nakon što je napisana, čak 12 godina tražila je svog izdavača u Americi, smatrana predepresivnom. Njen autor potom se okrenuo sasvim drugim poslovima – plovidbi i gradnji brodova – no nakon što je knjiga objavljena vrlo brzo je osvojila nekoliko nagrada, od kojih mnoge prestižne nagrade u Europi za najbolju stranu prozu. Uskoro su uslijedile i druge knjige, od kojih će po romanu »Caribou Island« dvostruki dobitnik Oskara za dokumentarni film Bill Guttentag snimiti film. 

    Vann je objasnio i način na koji piše. Ljubav prema klasičnim oblicima strukturiranja sadržaja odvela ga je do grčke tragedije, a svijest o važnosti nesvjesnog pak do gotovo automatskog pisanja. Kaže da piše brzo i skoro uopće ne prepravlja, vjerujući da nesvjesno pri pripovijedanju igra puno važniju ulogu od svjesnog strukturiranja i planiranja. 

    Knjigu je na hrvatski jezik preveo Marko Kovačić, a uz prevoditelja i predstavljače u »Ogrizoviću« bila je i urednica Gordana Farkaš Sfeci, koja je najavila i druge knjige ovog zanimljivog autora.