Režija - Lea Anastazija Fleger

Šerbedžijin teatar u Zagrebu: Ulysses s predstavom »Pečat« Borne Vujčića gostuje 19. i 20. studenoga u Gavelli

Hina

foto: Kristijan Vučković

foto: Kristijan Vučković

»Granica između utopije i distopije može biti sablasno tanka. Do toga će neizbježno doći svatko tko pokuša zamisliti idealno društvo, ako prije ne dođe do toga da je i jedno i drugo neostvarivo, pa izgubi hrabrost za daljnju potragu«, kazao je o predstavi Vujčić.



ZAGREB – Zagrebačko Gradsko dramsko kazalište Gavella ugostit će u nedjelju i ponedjeljak 19. i 20. studenoga predstavu »Pečat« Borne Vujčića, u režiji Lee Anastazije Fleger i produkciji Kazališta Ulysses.


Kako se ističe u najavi, Vujčićev tekst, koji je posvetio pokojnom ocu, dramatičaru Borislavu Vujčiću, suosnivaču kazališta Ulysses, umjetničko je propitivanje društvenih vrijednosti i prirode ljudske naravi u antiutopiji postdemokratskog sustava u kojemu ljudsko tijelo postaje predmetom u vlasništvu države.


Praizvedena 2015. na Brijunima, predstava »Pečat« pokušaj je mladog autora, kako sam ističe, »da se umjetničkim djelom uđe u dijalog s kontroverznim, a opet sveprisutnim pitanjima o društvu u kojem se (s)nalazimo«.




»Granica između utopije i distopije može biti sablasno tanka. Do toga će neizbježno doći svatko tko pokuša zamisliti idealno društvo, ako prije ne dođe do toga da je i jedno i drugo neostvarivo, pa izgubi hrabrost za daljnju potragu«, kazao je o predstavi Vujčić.


On zamišlja sustav uspostavljen nakon revolucije, u kojemu su ljudske sudbine zapečaćene ideologijom države kao idealnog bića. Političko uređenje društva bez središnje kontrole od ideje jednakovrijednosti svih ljudi – slijedom utrtih logičnosti – podliježe samovolji birokracije, gdje ljudi postaju tek jednako bezvrijedni, pri čemu država dobiva (nad)ljudski vrijedne osobine, dok su ljudi svedeni na puke predmete.


Arhetipski trokut država – pojedinac koji ima izbora – pojedinac koji ga više nema, kroz čije likove Vujčić propituje moć ideološkog zastranjenja, moralnu snagu okolnostima prigušene ljudskosti te neutaživosti ljudske želje za preživljavanjem, u predstavi utjelovljuju proslavljeni kazališni doajen Goran Grgić te mladi glumci Katarina Strahinić i Silvio Mumelaš.


»Zanosimo se fantazijom društva bez kontrole, pa se začas prestrašimo dublje pomisli na takav svijet. A kad okrenemo ploču i pomislimo kako je čovjeku vodstvo suđeno, suočimo se sa sjećanjima na mnoge koji su snažnom vlašću svoje narode unakazili. Radi se o problemu čije je rješavanje posao u rangu Sizifovog. Razlog tomu je, postat će jasno svima, ljudska narav. Neki se u njoj trude vidjeti neiskvarenu dobrotu, ali od toga ih lako može razuvjeriti svaka dnevna novina. Teško je reći je li sablasno ili tužno pomiriti se s tim da nema drugog krivca za ove nepravde od nas samih«, objasnio je autor.


Kostimografkinja je Irena Sušac, scenografiju potpisuje Marta Crnobrnja, a dizajn svjetla Nikša Mrkonjić.