Kazalište Ulysses

Premijera “Dnevnika jednog luđaka”: Ozren Grabarić oduševio izvedbom

Vanesa Begić

Foto D. Memedović

Foto D. Memedović

Gogoljevo djelo jedan je od najranijih prikaza shizofrenije, nastao još puno prije negoli je bolest dobila svoje mjesto i ime u medicini, a Grabarić je svojom izvedbom pokazao aktualnost Gogoljeva djela u borbama malih ljudi, u njihovim svakodnevnim nastojanjima i htijenjima



BRIJUNI Brojna publika prisustvovala je premijeri nove predstave Kazališta Ulysses »Dnevnik jednog luđaka«, nastale prema predlošku Niklaja Vasiljeviča Gogolja, koja je izvedena u srijedu navečer u dvorištu Etnografskog muzeja na Velikom Brijunu, tako da se u gledalištu tražila stoica više.  Izvedbom u trajanju od jednog sata na engleskom i dijelom na španjolskom jeziku, uz hrvatske titlove, te putem glazbe i  video projekcija, jedini protagonist Ozren Grabarić pokazao je sjajnu glumu i uvjerljiv scenski nastup. To Gogoljevo djelo zapravo je jedan od najranijih prikaza shizofrenije, nastao još puno prije negoli je bolest dobila svoje mjesto i ime u medicini.


Autor glazbe, scenografije i redatelj je Marjan Nećak, a za video je zaslužan Marin Lukanović. Produkciju potpisuje nezavisni Moving Music Theatre iz Bitole, čiji je umjetnički direktor upravo Nećak.


Grabarić vrlo dobro utjelovljuje Gogoljeva protagonista, istražujući izvitoperenu percepciju svijeta jednog činovnika kojeg društvo marginalizira i otpisuje kao nepoželjnog. To prilično složeno Gogoljevo djelo iščitao je vrlo strastveno, pokazavši brojnoj publici da smo svi mi u biti na neki način u sukobu sa stvarnošću.




To je i svojevrsna borba s vjetrenjačama, a Grabarić je svojom izvedbom pokazao aktualnost Gogoljeva djela u borbama malih ljudi, u njihovim svakodnevnim nastojanjima, htijenjima i mislima. Tema je univerzalna, jer borba čovjeka sa samim sobom, s unutarnjim i vanjskim vjetrenjačama, njegove nesretne ljubavi, nemogućnost ostvarivanja međuljudskih odnosa u svim kontekstima i danas su aktualne činjenice, koliko god društvo bilo naprednije i emancipiranije, i koliko god taj mali čovjek bio osvješteniji i dobro informiran o svemu.


Publika je odlično prihvatila protagonista, prepoznavši njegov veliki trud i uloženu energiju. Kao što je bilo vidljivo tijekom preksinoćnje izvedbe, jezici nisu predstavljali nikakvu barijeru, a alternacija engleskog i španjolskog jezika stvorila je zanimljiv dramaturški spoj.


Spomenimo i to da je prije tri godine Kazalište Ulysses ugostilo ovaj isti naslov, odnosno glumca berlinskog Deutsches Theatera Samuela Finzija, koji je uprizorio ovu Gogoljevu  monodramu.