Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 13° 1n
Sutra: 13° 13° 1n
24. listopada 2019.
Ispis članka: "Majstor i Margarita": Mihail Bulgakov sveden na postmodernistički ludizam - Novi List

NoviList.hr

"Majstor i Margarita": Mihail Bulgakov sveden na postmodernistički ludizam

Premijera u HNK

19. rujan 2016 18:42

Napisao: Kim Cuculić

Riječka predstava u dramaturškom smislu nije dovoljno kompaktna, raspršujući se u manje ili više uspjelim dosjetkama i referiranjima na suvremenost. Ovakvim uprizorenjem poznavatelji romana Mihaila Bulgakova mogli bi ostati zakinuti

Foto: Marko Gracin

Riječki HNK Ivana pl. Zajca počeo je novu kazališnu sezonu premijerom predstave »Majstor i Margarita«, koju je prema romanu Mihaila Bulgakova u Hrvatskoj drami režirala Selma Spahić. Riječ je o jednom od najznačajnijih romana svjetske književnosti – djelu vrlo složene strukture koje se temelji na legendama o Faustu i Margareti (u prijevodu je zadržan ruski oblik Margarita).

Isprekidanim slijedom, kroz 32 poglavlja, Bulgakov opisuje događaje u Moskvi tridesetih godina 20. stoljeća, kao i događaje koje je glavni lik, Majstor, opisao u svojem romanu o Pilatovu sudu i Isusovoj mučeničkoj smrti. Događaji u Moskvi opisani su kao fantastična priča o dolasku sotone Wolanda u Moskvu, gdje će se održati godišnji bal demona.

Problematika romana zahvaća temeljna filozofska, kulturološka i politička pitanja, osobito odnos umjetnika i vlasti, kao i vjerovanje u određenu ideologiju, a otvara i pitanja dobra i zla, istine, hrabrosti i kukavičluka. Roman je nastajao u Staljinovo vrijeme i svojim je kontekstom vezan uz to brutalno doba totalitarizma, no u interpretaciji Selme Spahić te autora adaptacije romana i dramaturga Dine Pešuta taj je političko-ideološki kontekst izostavljen, a motivi iz »Majstora i Margarite« – interpretirani suvremenim kazališnim jezikom – svedeni su na neku vrstu postmodernističkog ludizma u kojemu se satirička oštrica romana dobrim dijelom izgubila.

Dramatizacija ovog kompleksnog djela, s brojnim epizodama, sporednim rukavcima i referencama, svakako nije bila jednostavna i iz golemog materijala trebalo je napraviti izbor za inscenaciju. No, rezultat je takav da riječka predstava u dramaturškom smislu nije dovoljno kompaktna, raspršujući se u manje ili više uspjelim dosjetkama i referiranjima na današnje vrijeme.

Simbolika kruga

Ludizam je prisutan već od prvog prizora, kad izvođači odjeveni u bijele luđačke košulje sebi čekićima i čavlima pokušavaju zabiti letve za križ. Scenografija Aleksandre Ane Buković temelji se na jednostavnoj, a opet višeznačnoj simbolici kruga. U prizorima između Poncija Pilata i lutajućeg filozofa Ješue Ha-Nocrija (Isusa), kružna pozornica prekrivena je pijeskom, a motivi vode i vatre ludički su prikazani u obliku plastičnih boca s vodom i električnih pećica.

Nakon predugog i razvučenog prizora s Poncijem Pilatom i Isusom – koje su utjelovili Jerko Marčić i Dean Krivačić – na scenu stupa Wolandova družina koja će pjevušenjem pjesme »Personal Jesus« benda Depeche Mode (postoji i verzija Marilyna Mansona) velikim metlama pomesti »jeruzalemski« pijesak.

Sotona, koji se u djelu predstavlja kao Woland, stiže u Moskvu 30-ih godina prošlog stoljeća. U Moskvi živi Majstor, koji je napisao roman o posljednjim danima Ješue Ha-Nocrija i rimskom prokuratoru Ponciju Pilatu koji ga je osudio na smrt. No, Majstor sada boravi u ludnici, gdje ga je doveo bojažljiv odnos prema vlastitom djelu, podvrgnutom oštroj kritici cenzora i književnih suvremenika. Za vrijeme putovanja Wolanda (Dean Krivačić) prati njegova svita: Korovjov, mačak Behemot, Azazello i Hella, koje u predstavi tumače Jasmin Mekić, Jelena Lopatić, Jerko Marčić i Anastazija Balaž.

Margarita na koturaljkama

Ovi likovi, kojima Bulgakov posvećuje dužnu pažnju, u predstavi su ostali uglavnom na razini skice, odjeveni u kupaće kostime i razigrani prepoznatljivim scenskim pokretom Mile Čuljak. Na kraju prvog dijela predstave, koja traje više od dva sata, upriličena je tombola za gledatelje, koji su u neposrednoj blizini kružne pozornice uvučeni u interakciju s izvođačima. Ovaj varijetetski dio mogao se shvatiti kao svojevrsna parodija i kritika nagradnih igara, humanitarnih priredbi i današnjeg potrošačkog društva.

U drugom, nešto boljem dijelu predstave, u središtu su likovi Majstora i Margarite. Krug je sada prekriven jastucima, onima u ludnici, a efektna je onirička scena s golemim crnim kracima hobotnice. Majstora je solidno glumački utjelovio Damir Orlić, no u ovakvom redateljskom konceptu nisu dovoljno došle do izražaja sve nijanse ovoga lika.

Margaritu glumi Nataša Kopeč, u čijoj interpretaciji ovaj lik postaje simbol ljubavi i požrtvovnosti, ali i slobode. Svojom snagom i ljubavlju ona uništava Wolanda, koji sa svojom svitom na raznim stranama zemaljske kugle izaziva tragedije. Ovoga puta kružna pozornica prekrivena je dječjim tepihom s motivima ulica i kuća, a kao ludički element pojavljuje se oslobođena Margarita na koturaljkama.

Woland i Ješua

Na kraju se dvije paralelne fabularne linije isprepleću – ispod crne Wolandove odore razotkriva se Ješua kao nosilac svjetla, na ovaj način doveden u gotovo neposredan odnos s Wolandom kao nositeljem mraka. U galeriji likova još se izdvajaju mladi pisac Ivan Nikolajevič Ponirjov, kojega igra Nikola Nedić, dok se ulogama judejskog prvosvećenika Josipa Kaife i grešnice Fride izdvojila Jelena Lopatić. Nenametljivu glazbenu kulisu kreirao je Draško Adžić, žanrovski raznovrsne kostime osmislila je Darinka Mihajlović, a svjetlo je oblikovao Boris Blidar.

Ovakvim uprizorenjem poznavatelji romana »Majstor i Margarita« Mihaila Bulgakova mogli bi ostati zakinuti, dok onima kojima sadržaj djela možda nije poznat neće biti posve lako povezati sve dijelove ovog raspršenog scenskog materijala.