Dio autorskog tima na poklonu pred riječkom publikom / Snimio Sergej Drechsler
Pod ravnanjem maestra Villea Matvejeffa, a u režiji i dramaturgiji Marina Blaževića i Olivera Frljića, briljirali su riječki solisti u pratnji izvrsnog orkestra, svi zajedno smješteni u suvremeni scenski okvir koji potpisuju Dalibor Laginja i Marin Blažević
Bravo za riječku Operu, bravo za soliste i čitav ansambl koji je u subotnju večer pred riječkom premijernom publikom izveo operu »Julije Cezare u Egiptu«! Iznimno zahtjevno barokno djelo Georga Friedricha Händela nikad do sada nije bilo izvođeno u ovom teatru, a riječka ga je publika – na sam Europski dan opere – ispratila dugim aplauzom. Ovaj troiposatni glazbeno-scenski spektakl doista bi se mogao bez srama kočoperiti na bilo kojoj svjetskoj pozornici!
Pod ravnanjem maestra Villea Matvejeffa, a u režiji i dramaturgiji Marina Blaževića i Olivera Frljića, briljirali su riječki solisti u pratnji izvrsnog orkestra, svi zajedno smješteni u suvremeni scenski okvir koji potpisuju Dalibor Laginja i Marin Blažević.
Uz sjajnu gošću Dianu Haller u ulozi Julije Cezara, Riječanku koja je već nekoliko sezona najmlađa solistica štutgartske opere, gotovo da se ne bi moglo izdvojiti glavne i sporedne uloge. Svi su solisti podjednako osvojili publiku koja ih je kroz čitavo vrijeme trajanja opere ispraćala pljeskom.
Svakako treba spomenuti i zanosnu Kleopatru koju je pjevala Anamarija Knego, odlična je bila Ivana Srbljan kao Kornelija, a sve je oduševila Sonja Runje (u ulozi egipatskog kralja Ptolomeja) koja je istodobno pjevala ariju i izvodila akrobatski ples na svili, na visini od pet metara. U manjim ulogama nisu zaostajali Olga Kaminska kao Nireno, Slavko Sekulić kao Curio, Dario Bercich kao Achilla, a odličan je bio i Marko Fortunato koji je interpretirao ulogu Sesta.
Kazališna fikcija
A sve je započelo neobično: kroz otvorena stražnja vrata pozornice ušli su svi izvođači i predstava se krenula graditi iz sitzprobe. Blaga svjetlost dana koja je zavirila na pozornicu unoseći sa sobom i djelić ulice, prolaznike i mirnoću vode s barčicama u Mrtvom kanalu, bila je uvod u troipolsatnu predstavu, koja je podijelila kazališnu fikciju s gledateljima.
Na sceni, osim opernih solista, pojavljuju se članovi svih ansambala kazališta i nekoliko sudionika programa Diplomirani gledatelj, dakle ukupno njih stotinu i pedeset. Iz drame, kao posebna gošća, pojavljuje se Jelena Lopatić, a uz nju i Predrag Sikimić, Darko Matijašević i Boris Mohorić. Zaplesali su i baletni solisti Marta Kanazir i Svebor Zgurić, dok u ostalim plesnim scenama sudjeluju Joseph Cane, Vitali Klok, Andrei Köteles, Bálint Rauscher, Daniele Romeo i Svebor Zgurić.
Čak i sam intendant Marin Blažević stupio je u jednom trenutku na pozornicu u ulozi »rekvizitera«, izmičući stolac Juliju Cezaru uz napjev »lukav lovac«!
Scenografija koja je Händelovo djelo u potpunosti osuvremenila i zbog čega će ova opera zasigurno privući neku novu, mladu publiku, obilježena je rukopisom Dalibora Laginje, koji se osjeća u svim elementima na sceni.
Egzotični prizori
Ljepotom se posebno nametnuo drugi čin, koji gledatelje odvodi u maštovito zamišljene egzotične krajeve. Postavljeno platno u dnu pozornice pretvara se najprije u vrt s palmama, a onda u morsku pučinu, ambijentalno dočaravajući ljubavni susret Kleopatre i Cezara. Riječ je o posve novoj tehnici oblikovanja 3D video mappingu koji se sjajno uklopio u scenografiju i pridonio dinamičnosti izmjena scena i dodatnoj vizualnoj atraktivnosti.
Nakon predstave, dio publike se preselio u foyer, gdje su solisti dočekani aplauzom i čestitkama. Pospremijernom domjenku prisustvovali su i pročelnik za kulturu Ivan Šarar sa suprugom, direktor tvrtke INA – glavnog sponzora Händelove opere »Julije Cezar u Egiptu«, zatim dr Vladimir Mozetić sa suprugom, pročelnik za kulturu Primorsko-goranske županije Valerij Jurešić sa suprugom, ravnateljicom Muzeja turizma Katarinom Mažuran Jurešić i drugi.
Video elementi koje je postavio Igor Crnković osim na platnu izmjenjivali su se i na srebrnim kutijama pa su na pozornicu stigli i tigrovi, dupini i druge egzotične životinje. No, pozornica se u trenutku privremeno tragičnog ljubavnog prekida između Kleopatre i Cezara, pretvara u nelijepo mjesto, a prizore umirujućeg zelenila i plavetnila u času su zamijenili crvi i larve na stupovima i platnu…
Svakako treba pohvaliti i oblikovanje svjetla Dalibora Fugošića, posebno prizor usamljene Kleopatre usred lebdeće blještećih čestica, koje odvode gledatelja u gotovo nadrealni san!
Iako se koristila već postojećim kostimima iz kazališnog fundusa, kostimografkinja Sandra Dekanić postigla je puni dojam karaktera – kostimi korišteni u brojnim predstavama još jednom su zaživjeli i tek na tren podsjetili gledatelje na prošle trenutke brzo ih odvlačeći u novu kazališnu čaroliju.
A sjediti u gledalištu za vrijeme izvedbe ove opere – zaista znači biti sudionikom u glazbeno-scenskoj čaroliji! Žalostila su jedino prazna mjesta u parteru (i po koje u loži), rezevirana za sponzore. Možda bi premijere ipak trebale zadržati premijernu publiku s više prodajnih karata i tek ponekom vip ulaznicom, a poluzainteresiranu sponzorsku publiku razmjestiti u neke reprizne termine.
