Dobar, vjerojatno i »predobar«, dio radnog dana novinara i urednika na medijskim platformama sastoji se od čitanja elektroničke pošte i odlučivanja o važnosti njihova sadržaja. O tome je li nešto vijest, potencijalna priča ili spam odlučuje se na dnevnoj bazi, ponekad u turbo ritmu. Naravno, otud i pogreške, potplasiranja važnih tema, koje su imale tu nesreću naći se u loše sročenim, neinformativnim, nepismenim… (nastavite niz) mejlovima. A knjiga bi se mogla napisati o takvima.

O ovima drugima, dobro strukturiranim, prema važnosti, uz, nedajbože, osobnu poruku koja nije sebi svrhom, nego uzima u obzir tip medija kojem se obraća, poznavajući njegovu strukturu i preferencije, otkrivajući mu da je baš ta tema ono što on voli i što mu treba, na žalost, baš i ne.

Ni ovo nije priča o jednom takvom mejlu.

Ovo je priča o mejlu ugledne i važne institucije koji je sve samo ne dobro sročen, informativan ili koji bi upućivao na važnost svoga sadržaja. Koji je, dapače, k tome još i netočan. Može li gore? Ma naravno da može, i nije ovo najgori mejl koji se može vidjeti, ali jaz između ugleda institucije i njega toliki je da je zaslužio da ga se stavi pod povećalo.

Pa da ne odgađamo više tu ključnu informaciju, riječ je o instituciji Hrvatski P.E.N. centar i o obavijesti o prijemu novih članova, upućenoj elektroničkom poštom. Ovako tamo piše:

»Cijenjene kolegice i kolege, dragi prijatelji, na današnjoj godišnjoj skupštini Hrvatskoga P.E.N. centra (subota, 30. lipnja 2018., u 10 sati, u PEN-u, vila Arko, Basaričekova 24, Zagreb) primljeni su novi clanovi: Ksenija Banovic, Usula Burger, Dorta Jagic, Lea Kovacs, Lucia Leman, Gordan Nuhanovic i Edo Popovic.

Srdacan pozdrav iz P.E.N.-a«.

Ni riječi više u mejlu nema. Dakle ne samo da nije osviještena potreba da se pošalje kratke biografije novih članova, ili barem spomene da su neki od njih prevoditelji, neki književnici, neki prevoditelji i književnici, novinari itd., nego je tlaka bila i udariti dijakritičke znakove. Gdje su nestali, pobogu, ako ih je bilo na početku teksta? U mobitelu koji ih nema, a na kojem je agilni pisac nastavio pisati mejl započet na kompjutoru? U #nedamise? Enigma.

Ali nije to sve, do bisera tek dolazimo. Skriven je u imenu Usule Burger. Ne znate za takvu? Naravno da ne znate, zato što ne postoji. Ali postoji zato vrsna i ugledna prevoditeljica Ursula Burger, koja zaslužuje najmanje ispriku P.E.N.-a, službenu i javnu, za nemar i aljkavost. Koju ispriku jednako tako zaslužuju i svi ostali novi članovi, ovi bez dijakritike i minimuma pijeteta prema njima.

Jedino tužnije od ovog mejla bit će čitanje medijskih platformi koje će ga ne(dija)kritički prenijeti. Na žalost, ili u ovom slučaju na sreću, takvih koje ova vijest uopće zanima, nema puno. Zato se nama novinarima nitko i ne treba ispričavati. Ali to je već neka druga, još tužnija priča.