U svojim radovima Tadić se koristi starim razglednicama, knjigama, odbačenim fotografijama, dijapozitivima i različitim arhivima na koje intervenira crtežem, kolažira ih i animira kako bi kreirao nove priče i fikcionalne situacije
RIJEKA U Malom salonu otvorena je izložba »Completion through«, kojom se riječkoj publici samostalno predstavlja Marko Tadić, jedan od najistaknutijih autora mlađe generacije koji zajedno s umjetnicom Tinom Gverović Hrvatsku predstavlja na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu.
Na izložbi studijskog formata prikazan je presjek Tadićevih radova, filmova, maketa i skica nastalih u posljednjih šest godina. Namjera izložbe – prema riječima kustosice Ksenije Orelj – nije bila pokazati samo animirane filmove po kojima je Tadić najpoznatiji, već učiniti vidljivim cijeli proces njihova nastanka. Na izložbi su tako uz filmove »Moving Elements« (2016.), »Until a Breath of Air« (2015.), »We Used to Call It: Moon« (2011.) te instalaciju »Man Standing in a Museum Looking at Something« (2017.), prikazani i materijali koji su utjecali na njihovo oblikovanje i sudjelovali u procesu stvaranja.
Mali vremeplovi
Marko Tadić svojevrsni je čuvar baštine, fasciniran modernističkim nasljeđem. U svojim se radovima koristi starim razglednicama, knjigama, odbačenim fotografijama, dijapozitivima i različitim arhivima na koje intervenira crtežem, kolažira ih i animira kako bi kreirao nove priče i fikcionalne situacije. U sve njegove radove utkana je melankolija minulog vremena, težnja za očuvanjem zaboravljenih vrijednosti, nastojanje da ih reaktualizira i kritički opservira odnos prema tim vrijednostima u današnjem vremenu. Pritom ga kao znamenitost vrijedna povijesnog pamćenja ne zanima samo nasljeđe velikih ili nepravedno neprepoznatih stvaraoca svog doba, već i privatni životi posve običnih ljudi, koji su završili u smeću ili na Hreliću.
Svaki njegov rad mali je vremeplov.
Animirani film »Moving Elements« u kojem su svi elementi pokretni, a glavni je protagonist automobil koji putuje apstraktnim pejzažima, izravno se referira na Zagrebačku školu crtanog filma, njezin vizualni jezik i autore poput Vatroslava Mimice i Dušana Vukotića.
Reference na SF klasike
Za rad »We used to call it: Moon« Tadić je napravio oko 350 crteža i kolaža na starim razglednicama. Upotrijebio ih je kao lažni arhiv za film koji govori o postojanju drugog mjeseca i aludira na cenzuru, a nosi reference na nekoliko SF klasika, među kojima je i roman Julesa Vernea »Od Zemlje do Mjeseca«.