Umjetnička gerila osvaja javni prostor

Maja Hrgović

15. studeni 2015 14:45

Snimio Nenad REBERŠAK

Izloženi su radovi Ante Babaje, Nemanje Cvijanovića, Igora Eškinje, Igora Grubića, Grupe šestorice autora, Vlatke Horvat, Luize Margan, Ferhata Özgüra i Neše Paripovića

Pitanje granica jedna je od temeljnih ideja koje propituju umjetnici okupljeni na skupnoj izložbi »Parkour«, otvorenoj u Galeriji Forum – granica između društvenih tektonskih ploča na čijim spojevima eruptiraju promjene čije posljedice osjećaju svi; granica urbanih teritorija, granica mogućnosti, granica između pokušaja i podbačaja. Izloženi radovi, većina njih iz područja novih medija, prožeti su dinamikom, energijom koja je naznačena naslovom.

Parkour je ekstremni urbani sport čiji poklonici strastveno osvajaju urbana područja pokretom – sport, dakle, koji traži agilni fizički angažman, vještinu i spremnost da se riskira. Kustosica Branka Benčić parkour »čita« kao urbanu performativnu praksu, i baš je na tom tragu odabrala umjetnike koji u svoje radove ugrađuju taj performativni moment.

Izloženi su tako radovi Ante Babaje, Nemanje Cvijanovića, Igora Eškinje, Igora Grubića, Grupe šestorice autora, Vlatke Horvat, Luize Margan, Ferhata Özgüra i Neše Paripovića.

– Izložba istražuje različite umjetničke, kulturne i društvene prakse koje na različite načine »koriste«, angažiraju i prisvajaju javni prostor – ističe Branka Benčić, napominjući kako je jedna od bitnih stvari i pitanje odnosa prema povijesnim praksama konceptualne umjetnosti, performansa, javnog prostora, urbanog okoliša i institucije umjetnosti.

– Izložba se razvija kao poligon u okviru kojeg se istražuju poetske i političke mogućnosti, fizičke i konceptualne prepreke, prilagođavajući se mentalnim i emocionalnim preprekama kao i fizičkim barijerama, u interakciji (urbanog) okoliša, izazova korištenja i značenja urbanih prostora, gradskog života i odnosa prema tijelu, ističe Benčić.

Osim što je na izložbi sve puno pokreta – skakači premošćuju sulude jazove između socijalistički sivih zgrada, a neki kao da skaču u bezdan – drugi je zajednički nazivnik ovim radovima očaranost ulicom i posvemašnja sloboda. Pokretom se slavi neovisnost umjetnosti od institucija. Neki radovi okrenuti su »prema unutra« – umjetnici dokumentiraju vlastiti proces stvaranja.Kao što to čini i sport s kojim izložba dijeli ime, ovi radovi tretiraju svijet kao neku vrstu igrališta. Zato su vedrina i skoro djetinji polet dojmovi s kojima posjetitelj izlazi iz galerije.

Izložba »Parkour« ostaje otvorena do 30. studenoga