Snimio Roni BRMALJ
Za prvu retrospektivu umjetnika kojem je tek postumno objavljena i prva monografija, kustosica Vilma Bartolić odabrala je stotinjak slika, grafika, kolaža, crteža i objekata, od najranijih radova do zrelih likovnih ostvarenja, nastalih u rasponu od šezdesetih godina 20. stoljeća do prvih godina novog milenija
Deset godina nakon smrti Slavka Grčka (1934. – 2007.) istaknutog riječkog umjetnika, grafičara, crtača, slikara i dugogodišnjeg profesora na Pedagoškoj akademiji, Muzej moderne i suvremene umjetnosti priredio je prvu retrospektivnu izložbu ovom autoru osebujnog izraza kojeg je likovna kritika prepoznala i kao najurbanijeg umjetnika riječkog likovnog kruga.
Inicijativom Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke, MMSU je tijekom 2008. i 2009. otkupio cjelokupnu njegovu likovnu ostavštinu s više od 350 djela, nakon čega je osnovana i specijalizirana zbirka Slavko Grčko, kao jedna od četiriju u ovoj muzejskoj ustanovi.
Za prvu retrospektivu umjetnika kojem je tek postumno objavljena i prva monografija, kustosica Vilma Bartolić odabrala je stotinjak slika, grafika, kolaža, crteža i objekata, od najranijih radova do zrelih likovnih ostvarenja, nastalih u rasponu od šezdesetih godina 20. stoljeća do prvih godina novog milenija.
Red i preciznost
Samo nekoliko godina nakon završetka Akademije započeo je i aktivno izlagati – prva samostalna izložba priređena mu je 1965. godine. Iako je vrijeme u kojem je djelovao u nacionalnoj povijesti likovne umjetnosti obilježeno dinamičnim izmjenjivanjem likovnih pravaca, vizualnih poetika i konceptualnih pristupa, Grčko je, kako ističe Vilma Bartolić, jedan od onih umjetnika koji se nikada u potpunosti ne priklanjaju aktualnim umjetničkim trendovima niti prihvaćaju vizualna načela određene umjetničke grupe.
– Grčko poput eklektika iz povijesti umjetnosti uzima elemente koji odgovaraju njegovoj vizualnoj estetici, inkorporira ih u radove i razvija svoj osobni likovni izričaj. Volio je eksperimentirati različitim likovnim disciplinama i spajati naizgled nespojive elemente i likovne postupke, a u svemu što je radio razmišljao je poput grafičara kojemu u procesu rada nisu dopuštene pogreške, jer svaka nepreciznost na grafičkoj matrici ili u otisku u konačnici rezultira neuspjehom. Kod njega vlada red, a tehnička preciznost svojstvena je svim radovima bez obzira na tehniku u kojoj su izrađeni – napominje kustosica.
Grčku je svojstveno i to što se godinama bavio istom temom, istraživao njezine oblikovne i estetske mogućnosti. Kao da je nije želio napustiti dokle god bi u njoj pronalazio nove izražajne potencijale. Tek bi tada krenuo dalje, u novi ciklus, nadovezujući se uvijek na svoj prepoznatljiv rukopis i ostajući dosljedan osobnoj likovnoj poetici.
U prvom desetljeću autorova stvaralaštva, svega nekoliko godina nakon što je diplomirao na zagrebačkoj likovnoj akademiji, nastali su crteži tušem i tempere na papiru te ulja na lesonitu inspirirani makedonskim zidnim slikarstvom religiozne tematike.
Pop art
U ovim radovima, posebno crtežima, prisutna je viša doza gestualnosti, ali već se u uljima nagoviješta plošnost, koja će se ubrzo osamostaliti i postati dominantan izražajni element u njegovu radu. Već u ovim radovima prisutne su i prve pojave kolaža, diskretno ukomponirane u crteže i slike. Grčko će kolaž, u različitim varijantama, koristiti u tolikoj mjeri da će i on postati dio njegova potpisa.
Prepoznatljiv izričaj umjetnik će definirati sedamdesetih godina kad u svoje radove unosi izrazite elemente pop arta spojene s geometrijskim motivima i elementima nove figuracije.
Među tipičnim pop-artističkim motivima poput shematiziranih ljudskih lica, trivijalnih predmeta masovne proizvodnje namijenjenih svakodnevnoj upotrebi, simbola sa snažnim seksualnim aluzijama, automobila i prometnih znakova, dvije će teme na poseban način obilježiti ovo razdoblje: motiv ceste i motiv ruke.
Grčkova cesta sastoji se od izlomljenih geometrijskih formi s krajnje reduciranim simbolima i znakovima, a ruka, kao najfiniji umjetnički alat i oznaka ljudskosti u vremenu tehničke civilizacije, dobiva posebno mjesto i postaje prepoznatljiv znak u njegovu opusu.
Umjetnik je motiv ruke izvodio u različitim tehnikama, tako da postoje brojni primjeri istog motiva prikazanog crtežom, a potom izvedenog u grafici.
Perfekcija izvedbe
U početku su to crno-bijele, predimenzionirane, plošne i jednostavne ruke koje ispunjavaju čitavu kompoziciju slike, crteža ili grafike. Vremenom će jednostavni motiv ruke postati razvedeniji – u crne plohe dodavat će bijela polja, a uskoro će akromatske ruke zamijeniti kolorističkim izvedenicama. Svi su radovi izvedeni tako da podsjećaju na grafički otisak, pa je nerijetko vrlo teško razlučiti radi li se o serigrafiji, crtežu prskanim tušem, crnim flomasterom ili kojoj drugoj likovnoj tehnici.
Ponavljanje i multipliciranje motiva, prikazivanje varijacija na uvijek istu temu Grčko će ponoviti i u crtežima i grafikama koje prikazuju opušak cigarete koji u radovima s početka osamdesetih godina postaje glavni sadržaj slike. U muzejskom fundusu postoji čak osamdesetak radova iz te serije koji govore o posvećenosti umjetnika istome motivu.
Iako sam po sebi opušak nema značajnije estetske vrijednosti, Grčko ga stavlja u različite kompozicije, obrađuje u bezbroj inačica i uzdiže na razinu likovnog znaka. Uvećava ga, multiplicira, kombinira s kolažem koji izrađuje od zgužvanih kutija cigareta, autobusnih karata, muzejskih ulaznica ili s drugim predmetima, a nerijetko u kompoziciju inkorporira i tekstualne dijelove.
Devedesete su godine u kojima stvara seriju radova inspiriranih ratnim zbivanjima u Hrvatskoj, ali temi pristupa na svoj karakterističan način, bez očekivane ekspresivnosti ili subjektivnosti koju implicira tematika, već ga zanima jedino likovni sadržaj. Zanimanje za društvenu stvarnost i aktualne sociološke pojave obilježilo je veći dio njegova opusa, a osobito posljednju fazu stvaralaštva u zadnjem desetljeću života.
Radovi iz tog razdoblja pokazuju simbole potrošačkog društva, a sačinjeni su od industrijski proizvedenih predmeta različite kakvoće i sadržaja, od limenki Coca Cole, omota žvakaćih guma, čepova boca, najlonskih paketića za papirnate rupčiće, kartonske ambalaže i spužvica za pranje posuđa do raznoraznih nedefiniranih i teško raspoznatljivih oblika uporabnih predmeta.
Od uporabnih materijala i odbačenih predmeta umjetnik je stvarao djela izrazite vizualne ljepote, koje kao i sva Grčkova ostvarenja krasi vrhunska perfekcija izvedbe, koja je postala jedan od sinonima njegova stvaralaštva. Po sudu likovne kritike u ovom je razdoblju ostvario i svoje najveće umjetničke dosege.
Prema riječima Vime Bartolić, riječ je o umjetniku snažne individualnosti, u čijem radu nema slučajnosti, kod kojeg su svi ciklusi pomno prostudirani, logično povezani i vrlo suvremeni za vrijeme u kojem su nastali. Teško mu je naći pandana ne samo na lokalnoj sceni, već i u kontekstu nacionalne umjetnosti te svakako zaslužuje više od pečata riječkog likovnog umjetnika.