Grad: Rijeka
Danas: 16° kiša
Sutra: 11° 18° moguća kiša
25. rujna 2017.
Ispis članka: Marko Dješka: Renesansni čovjek stripa i animacije - Novi List

NoviList.hr

Marko Dješka: Renesansni čovjek stripa i animacije

Stripovi i animirani filmovi

24. siječanj 2016 20:14

Napisao: Maja Hrgović

Marko Dješka: Renesansni čovjek stripa i animacije

Ranih devedesetih, dok su gradom odjekivale detonacije, Marko Dješka je sjedio u svojoj sobi u mirnoj osječkoj ulici, nadvijen nad radni stol koji je uvijek bio zakrčen gomilom bilježnica, od korica do korica ispunjenih stripovima, i opsesivno nadopunjavao taj dječački projekt novim stranicama. Vidjela sam tu sobu i taj stol kad sam s ambicioznom ekipom HRT-ovog dokumentarnog serijala »Strip u Hrvatskoj« došla k njemu na snimanje razgovora za emisiju koja je bila posvećena njegovom strip stvaralaštvu. 

Od dirljivo infantilnih likova nastalih po uzoru na animirane junake koji su tada, devedesetih, nudili jedan od rijetkih eskapističkih prečaca, pa sve do elaboriranih strip serijala i animiranih projekata kojima se Marko Dješka prometnuo u jednoga od najzanimljivijih i najoriginalnijih autora stripa – jedna je konstanta uočljiva: njegova strast za crtanjem.

– Otkad sam bio predškolac, ispunjavao sam te bilježnice, obične, bez linija, najviše gledajući animirane filmove na televiziji i animirane serije. Te sam likove kopirao i uvodio ih u svoje svjetove. Svi su ti stripovi nastajali prvenstveno kroz igru. Iz papira sam izrezivao dinosaure, to su tada bile naše igračke... A čim bih nešto izmislio, automatski bih to išao i nacrtati. Igrali smo se u podrumu, nama je to bilo zanimljivo, ići u podrum, i naravno da su se čula bombardiranja, ali nama djeci to je bilo sasvim drugačije... kaže Dješka.

Iz dječačke opčinjenosti crtićima o He-manu, Letećim medvjedićima ili Ninja kornjačama nastali su Dješkini najpoznatiji likovi – Bul i Bal, na kojima nije prestao raditi otkako su prvi put zamišljeni ranih devedesetih. Danas je taj projekt podignut na profesionalnu razinu, a likovi dvaju otkačenih dinosaura stekli su gotovo kultni status. 

Transmedijalni projekt

– Tim likovima koje sam crtao kao klinac, vratio sam se nakon što sam završio Akademiju i od njih sad pokušavam napraviti animiranu seriju i strip. Također i videoigru – znači, to jedan veliki transmedijalni projekt, kaže Dješka, čiju pojavu na domaćoj strip sceni smatraju tako žuđenim osvježenjem.

Krešimir Zimonić o Dješki govori kao o novoj nadi za domaći strip.

–  On je onaj jedan stari, renesansni tip crtača koji radi i realistično i groteskno, a odličan je i u animaciji. I njegovi stripovi ne samo da su dobro napisani, dobro režirani, vrlo duhoviti, nego su i izuzetno originalni, a to se može reći i za njegove animirane filmove. Tako da je on možda najtalentiraniji, a po meni i najbolji predstavnik nove generacije hrvatskog stripa – kaže Zimonić, veteran stripa, koji je afirmaciji i vidljivosti stripa pridonio i izložbom u Muzeju suvremene umjetnosti u listopadu. 
Dolazeći iz Osijeka, Marko Dješka se svojim radom nadovezao na niz velikih imena koji su u tom gradu doprinosili povijesti hrvatskog stripa. 

– Već krajem tridesetih u njemu su crtali Marijan Ebner i Sebastijan Lechner, iza kojih je pola stoljeća hrvatskog stripa obilježio legendarni Borivoj Dovniković. Slijede ga autori srednje generacije – Milan Tomas i Ivica Puljak, a zatim na scenu stupa novi naraštaj u kojem se, uz Helenu Janečić, naročito ističe Marko Dješka, kaže Irena Jukić Pranjić.
Dješka je imao sreću što je u osnovnoj školi imao profesoricu likovnog koja je zapazila njegov talent. Priča kako mu je upravo ona u ruke tutnula letak za likovni smjer na Tekstilnoj školi za primjenjenu umjetnost, koji se tek bio otvorio kad se on upisivao u srednju školu. 

– Dala mi je taj letak i samo šapnula: »Evo ti, ti ovo moraš upisat, ovo moraš, tu ćeš proć!« – prisjeća se Dješka.

Poslušao je profesoricu i kasnije, nakon mature, upisao studij animacije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

– Kod nas na Likovnoj akademiji na studiju animacije u svakoj generaciji postoji nekoliko studenata koji odskaču, i definitivno je Marko Dješka u svojoj generaciji bio izuzetno talentiran student. Njegova marljivost, predanost i talent proizveli su vrlo kvalitetne filmove. Mislim da on definitivno postaje jedan od relevantnih autora u hrvatskoj animaciji – ističe Milan Trenc. Već tijekom studija Dješka je za svoje animirane filmove »Kolinje« i »Sotonin sin« počeo primati nagrade na svjetskim festivalima. Istovremeno se profesionalno počinje baviti stripom.

Uvrijeđeni Pervan

– Zajedničko animaciji i stripu je to što i jedno i drugo zahtjeva discipliniranost. I kontinuitet u radu. Iako ja mislim da je strip zapravo zahvalniji medij zato što se te neke ideje koje imaš u glavi mogu na puno brži i lakši način realizirati u stripu, dok animirani film zahtijeva i godine rada. S druge strane, animirani film volim zbog tog osjećaja da si oživio svoje likove, dao im život i pokret. U oba slučaja moraš biti dobar crtač. I bez toga ne ide; moraš znati anatomiju i perspektivu, i draperiju, moraš znati crtati prostor, sjene, ma moraš sve znati – kaže Dješka.

Prvi u nizu njegovih objavljenih stripova Dješkin je satirički hommage televizijskoj seriji »Večernja škola«. Tu je dugovječnu humorističnu emisiju pratio godinama i odlučio se, u fikciji, pridružiti slavnoj četvorki.

– »Posljednji fan« je zapravo priča o fanu i idolu kroz koju se otkrivaju utjecaji medija na odrastanje. Na mene je upravo humor »Večernje škole« ostavio trag i utjecao kao na autora koji puno humora unosi i u film i u strip, ističe Dješka. 

Koristeći tipični humor »Večernje škole«, Dješka crtanjem nadograđuje ideju omiljenog serijala u kojem nastupa ravnopravno s glumcima, stavljajući naglasak ove crne komedije na paradoksalnost odnosa fana i njegovog idola. Međutim, to je i priča o taštini – način na koji su u stripu portretirani nije se svidio Željku Pervanu, kojeg je satirični pristup, obilato primjenjivan u »Večernjoj školi«, uvrijedio kad je sam postao njegovom »metom«. Dješka je i njegovu reakciju ugradio u strip i nastavio raditi strip koji je poprimio i žestoki kriminalistički obrat.

Iako ni njega Dješka nije štedio, Zlatan Zuhrić je strip odmah podržao i agilno sudjelovao na njegovoj promociji. 

– Marko je bio naš pravi fan; razumio je te naše poruke i smatrao se dijelom ekipe, tako da je osjetio potrebu da se i on uključi u tu priču o »Večernjoj školi«, da je na neki način promijeni. S obzirom da je nije mogao promijeniti u stvarnom životu, on ju je promijenio u stripu, i naravno, na svoj osoben način. Mislim da je to napravio odlično, čim sam vidio prve crteže, zagolicao mi je maštu, ističe Zlatan Zuhrić iz »Večernje škole«.

Album »Posljednji fan« izdala je najbrojnija hrvatska udruga ljubitelja stripa – osječki StripOs koji, uz izdavačku i promotorsku djelatnost, sudjeluje i u međunarodnom projektu »24satno crtanje stripa«. Riječ je o crtačkom maratonu koje se organizira jednom godišnje, a na kojem se okupljaju i profesionalci i početnici. Marko Dješka dio je jezgre projekta koji se iz godine u godinu širi na sve više hrvatskih gradova. 

Kultura ratovanja

Prvo »24satno crtanje stripa« u Hrvatskoj organzirali su Darko Macan i Vladimir Šagadin na zagrebačkoj Likovnoj akademiji, nakon čega se redovito počinje održavati i u Splitu, Puli i Osijeku. Svake godine zadaje se nova tema za scenarij, koja ostaje tajnom sve do samog početka maratona. Svaki strip maratonac mora biti sposoban u vrlo kratkom roku izmisliti fabulu, osmisliti detalje priče, likove i njihove odnose. Vježba pripovjedanja i istovremeno vježba reduciranja svog stila, pomogle su Dješki u kreiranju njegovih strip uspješnica  »Crne Željke«, »Tis'ge«, »Alena Lucide«, »Tiral Versiona«.

Nakon niza ostvarenja kojima je glavno obilježje fantazija, Dješka 2014. godine po narudžbi samostana Rama-Šćit iz Bosne ostvaruje anegdotalni serijal »Fratri bosanski u stripu«. Predstavio ga je nedavno u zagrebačkom klubu Booksa. Ondje je pušten i njegov duhoviti animirani film »Sotonin sin«, o neshvaćenim sinovima grešnih očeva, za koji je dobio više nagrada, uključujući i glavnu nagradu na Festivalu hrvatskog animiranog filma 2012. godine.

Iako je granatiranje koje je slušao dok je kao dječak crtao svoje dinosaure bilo za njega samo pozadinska buka, nekakav distopijski soundtrack, ta je situacija s početka devedesetih ipak duboko djelovala na Dješku. Čini se tako barem iz njegovog novog animiranog filma »Grad duhova«.
– To je film ratnog žanra koji govori o napuštenom gradu oko kojega se vode cjelodnevne bitke, dok istovremeno, jedan od preostalih stanovnika vodi vlastitu bitku sa samoćom kroz svoje dnevne rituale. Grad duhova problematizira pojam rata koji ne ostavlja posljedice samo u smislu razaranja, već i duboke traume i otuđenosti. Prijeko je potrebno baviti se ovom temom u našem društvu gdje je prisutna normalizacija kulture ratovanja koja ga, još uvijek, smatra sasvim prirodnim – ističe autor.

Priča u filmu je djelomično utemeljena na stvarnim događajima. Animator dojmljivog crno-bijelog filma je David Lovrić, dok Marko Dješka potpisuje režiju, scenarij i montažu. Film je producirao Zagreb film i kreće u distribuciju po festivalima ove godine.