Projekt Jelene Remetin

HRVATSKI ZVUKOPIS Želite priču? Možda da vam je netko ispripovijeda na uho…

Siniša Pavić

Autorica Zvukopisa Jelena Remetin i glumica Mada Peršić

Autorica Zvukopisa Jelena Remetin i glumica Mada Peršić

Aplikacija na mobilnim uređajima bi se aktivirala pomoću terminala postavljenih u blizini gradskih lokacija te omogućila da se uz pomoć vlastitih slušalica slušaju još neobjavljene priče hrvatskih autora, izbor najboljih priča srednjoškolaca i gimnazijalaca, a na povijesno značajnim mjestima grada mogli bi se poslušati citati i odlomci pisanih djela hrvatske književnosti inspirirani prostorom u kojem se nalaze...



Dan radni. Na Trgu bana Jelačića u Zagrebu šatori s kojekakvim čudesima, taman da ljudstva bude poprilično. Nema veze što je oblačno, mrvu prohladno. Nasred trga dvije lijepe žene. Jedna pozira sa slušalicama u ušima, dok je druga »hvata« objektivom.


Prolaznici zastaju, ali se ne usuđuju pitati o čemu se tu radi. Nema veze, doznati će brzo zašto je to Jelena Remetin fotografirala glumicu Madu Peršić.


Doznat će da fotografija krasi web stranicu projekta »Hrvatski zvukopis« – www.hrvatski-zvukopis.com – interdisciplinarnog projekta kojem je Jelena Remetin voditeljica i autorica.




Jelena Remetin je hrvatsko-francuska umjetnica. U nje je interesa za štošta i sve radi iznimno dobro, od slikarstva i fotografije, do filma i novih tehnologija. Zadnjih godina u fokusu njena interesa je i zvuk.


Uključila ga je u svoje izložbe, svoje projekte svjesna da često nismo svjesni šumova i tonova koji nas okružuju. U projektu Hrvatski Zvukopis umrežavaju se pisanje priča, naracija i zvučni dizajn.


Odnosno, i posve pojednostavljeno rečeno, Hrvatski Zvukopis priča priče, šapuće ih na uho ljudsko usred ove banalne svakodnevice, naravno ako uho to želi. Sve što pritom treba imati pa da tako bude jest aplikacija i slušalice.


Mantil odjenula da čim više nalik bude recimo Tinu ili Krleži, makar mantila radi – Jelena Remetin / Snimio Davor Mezak


Mantil odjenula da čim više nalik bude recimo Tinu ili Krleži, makar mantila radi – Jelena Remetin / Snimio Davor Mezak



Velika ekipa


– Hrvatski Zvukopis je zvučna aplikacija koja se aktivira pomoću BEACON BLE terminala na većini transportnih stajališta grada Zagreba, ili pak na povijesno značajnim javnim mjestima i gradskim parkovima. Sadržaj aplikacije su još neobjavljene priče hrvatskih autora, izbor najboljih priča srednjoškolaca i gimnazijalaca, dok bi se na pojedinim povijesno značajnim mjestima grada mogli poslušati cijeli citati i odlomci pisanih djela hrvatske književnosti inspirirani prostorom u kojem se nalaze. U idejni postav aplikacije tako ulaze i mjesta gdje su postavljene skulpture hrvatskih književnika poput Krleže, Šenoe, Zagorke… – pojašnjava Remetin.


Odabrane priče i sadržaj zvučno će obraditi znani glumci i glumice, poput već spomenute Made Peršić ili pak Tvrtka Jurića. Obradu, dizajn zvuka potpisuje Damir Šimunović. Voditeljica izbora kratkih priča – priča koje čeka i prijevod te čitanje na engleskom jeziku – je spisateljica i urednica Marina Vujčić. Među onima koji su priču napisali, poslali pa su i odabrani, su Ankica Tomić, Alida Bremer, Edi Matić, Kristijan Vujčić, Korana Serdarević, Sanja Pilić, Nenad Stipanić… A kako samo ime projekta govori, realizacija ove umjetničke instalacije provodila bi se uz pomoć aplikacije na mobilnim uređajima koja bi se aktivirala pomoću terminala postavljenih u blizini onih već spomenutih gradskih lokacija te slušala uz pomoć vlastitih slušalica.


Tehnologija je tu važna, pa i ne čudi da i prije nego li je ušla u srž motiva koji su je vodili ovom projektu, Remetin priča o tehnologiji i onima koji su vrijednost projekta prepoznali. Izrada aplikacija se završava u suradnji s Fakultetom elektrotehnike i računarstva – FER. Projekt je prepoznala Turistička zajednica grada Zagreba te mu je dodijelila financijsku potporu za izgradnju aplikacije za 2018.godinu. Čeka se da Poglavarstvo Grada Zagreba da dozvolu za postavljanje modema na lokacijama u gradu. Partneri i tvrtka koja u projektu vidi veliki potencijal je i T-Com. Tu su i informatički mjesečnik Bug, Jezični laboratorij, studio za grafički dizajn S-TISAK, a projekt je dobio moralnu, a u planu je i financijska podrška od strane francuskog Instituta za prijevod na francuski jezik. Možda se, jer za vjerovati je, u projekt koji priče hrvatskih autora priča s vremenom uključi i Ministarstvo kulture. Plan je 50-ak vodootpornih i samoljepljivih BLE BEACON terminala postaviti na različita mjesta u gradu tako da detektiraju korisnike koji se nalaze u blizini te svakom tko ima instaliranu aplikaciju na mobitelu šalju notifikaciju da na tom mjestu može poslušati sadržaj aplikacije.



– Ovo što radimo je skladištenje hrvatske riječi, hrvatskog slova. Ovo što radimo bit će svjedok današnjeg vremena za buduće generacije – naglašava Remetin. A to svjedočanstvo današnjeg vremena izrečeno kroz zvuk, skladištit će se svake godine, možda i na papiru, ali svakako na net oblaku. Na serveru će biti svaka edicija da bi kroz godine to bila edicija mnoštva digitalnih zvukova i svjedočanstvo vremena u kojem je nastala. Šteta, zapravo, da nije moglo i ranije, jer kako kaže Remetin:– Genijalno bi bilo da možemo sada slušati priče iz 60-ih, 70-ih, 80-ih, iz doba Tina Ujevića i Miroslava Krleže, ali i iz doba Ljudevita Gaja. Jer, riječi odlaze i dolaze, neke ostaju i opstaju tek koji mjesec, a neke godinama pa se koriste makar i ne znamo zašto je tome tako – kazuje Remetin.


– Svaki BLE BEACON terminal nosi svoju priču – veli Remetin.


Nije pritom nevažno ni to da je veličina terminala diskretna i da ne narušava postojeće javne površine, baš kao ni to da je vijek trajanja njegove baterije 46 mjeseci.


Samo, zašto priče, zašto nam je ovakav projekt potreban?


– U današnje vrijeme ljudi su željni slušanja priča – uvjerena je Remetin.


Živimo u vremenu kada se vizualno čovjek skoro pa ne može koncentrirati duže od nekoliko sekundi na vidno polje. Istraživanja su pokazala da su tri sekunde dovoljne da se okom preleti vizualni sadržaj prikazan internetom i socijalnim mrežama. Isto se, kaže Remetin, događa s televizijom, novinama, na žalost i s knjigama. Međutim, ističe, u cijeloj toj priči još uvijek uho, odnosno sluh, privlači mnogo duže pažnju nego vid.


– Koncentrirajući se na izvor zvuka prelazimo iz onoga »čuti« u »slušati« i baš na tome »slušati« se nalaze osnove projekta. Gibajući se putanjom s jednog mjesta za slušanje na drugo, korisnik aplikacije prepoznaje zvučni izvor energije koji se prelijeva iz praznoće i započinje živjeti u njegovom uhu. Ovim projektom cilj je dovesti posjetitelja u zvučni centar staklenog zvona jer zvuk traje vječno. Zvuk je vibracija koja postoji samo onda kada se čuje. Za čovjeka on može iščeznuti, ali nastavlja trajati u tišini i to je njegova najveća moć – kazuje Remetin.


Ovo je projekt koji promovira i čini praktično dostupnom hrvatsku riječ, koji umrežuje hrvatske pisce i mlade autore, koji usklađuje umjetnički izričaj sa suvremenom, naprednom tehnologijom.


Ovo je, kako ističe Remetin, projekt koji se prvenstveno temelji na kulturnoj baštini hrvatskog pisma kao memoriji njegova postojanja u današnjem vremenu. Ovo je projekt koji čuva jezik.


Uostalom svake godine bi se aplikacija nadograđivala i mijenjala sadržaj, a stare edicije bi se arhivirale. 


– Ovim programom bi kulturna ponuda u gradu dobila na važnosti, kratke priče hrvatskih autora bile nadohvat uhu publici, dok bi mladi s kreativnim pisanjem razvili, na jedan sasvim drugačiji način, kulturni identitet hrvatske riječi i time zajedno s renomiranim autorima postali dio cjeline hrvatske spisateljske kulturne baštine što i jest osnova razvoja ovog interdisciplinarnog programa – naglašava Remetin.



– Želim uraditi nešto za društvu – kaže Jelena Remetin kad je pitamo zbog čega se ovako strasno bacila na realizaciju ideje »Hrvatski zvukopis«. Njeni umjetnički radovi su redom takvi, propitkuju, tjeraju društvo da ide k boljem pogotovo onda kada nam serviraju istinu koja i nije ugodna. Pamti se lanjski multimedijalni projekt ZA vs. PROTIV u Zagrebačkom plesnom centru koji se bavi pitanjem nasilja i koji nas tjera da vidimo gdje se svatko od nas nalazi u odnosu na nasilje. Projekt je činio suvremeni ples, pet filmova u virtualnoj stvarnosti i priče. U prostoru se nalazila odjeća s etiketama na kojima je umjesto cijene pisao neki od članaka Kaznenog zakona koji zabranjuje određenu vrstu nasilja. Što smo; nasilnik, žrtva, ili neutralni promatrač!? Svaki posjetitelj je preuzeo neku ulogu u nasilnom odnosu, pa slušao i gledao, zakoračio u neku drugu stvarnost pomoću VR naočala. I da, neke od priča nisu mogli slušati do kraja. Lauba, pak, pamti multimedijalni prikaz »U svakom prostoru postoje ljudi«. Svjetlosni panoi predstavljali su prostorije u stanu, svaki od njih imao je QR kod i posjetitelji su skeniranjem mogli birati u koji kat i sobu zamišljene kuće ulaze i što slušaju. Naglasak je, dakako, bio na zvuku.


Širenje Hrvatskom


Ideja je da projekt Hrvatski Zvukopis bude višegodišnji program koji bi bio postavljen u Zagrebu, već za ovoga Adventa, ali bi imao i jedinstvenu mogućnost širenja na druge gradove Hrvatske.


– Prva edicija bit će u Zagrebu. Želja mi je da se 2020. godine postavi i u Rijeci – prijestolnici europske kulture. Ideja je da se za Rijeku pozovu europski autori za pisanje kratkih priča inspiriranih gradskim životom kako bi se hrvatski građani mogli bolje upoznati s njima. Ta zamisao već je predstavljena francuskim i britanskim veleposlanicima u RH koji su je prihvatili i spremni su biti partneri – ističe Remetin.


No, već bi ova zagrebačka edicija mogla poput kakve zvučne izložbe ići na gostovanja diljem Hrvatske, sve ovisno od toga koliko će gradovi biti spremni pomoći oko kupovine terminala. Za sada je, naime, tako, a u budućnosti, tko zna, možda bude i nekih drugih načina prepoznavanja geolokacije.


Elem, hrvatsko pismo kao nositelj naše prepoznatljivosti, uz bok turističkoj ponudi i prirodnim nam ljepotama!? Jelena Remetin i Umjetnička organizacija Yelo, uvjerenja su da tako i može i mora.


Na zagrebačkom glavnom trgu radni dan. Dvije lijepe žene privlače pažnju, dok jedna pozira sa slušalicama u ušima, a druga je »lovi« svojim objektivom. Jedna od njih dvije je i mantil odjenula da čim više nalik bude recimo Tinu ili Krleži, makar mantila radi. Ne znaju znatiželjnici da je i to fotografiranje dio priče kojoj će sutra, lako moguće, biti sudionici, priče koja, kako to lijepo piše Remetin, kaže: »Nalazite se na stajalištu tramvajske stanice ili stajalištu autobusne stanice, na željezničkom kolodvoru ili autobusnom. Čekate prijevoz koji će uskoro doći. Čekate nekog tko će se uskoro pojaviti, nekog tko vam znači u vašem životu, ili možda baš nekog tko će vam promijeniti smjer puta ovog na kojem već jeste. Slušate glazbu na svom mobilnom telefonu. Ponavljaju se već poznate pjesme. Odlazite na socijalne mreže; Facebook, Instagram, Tweeter, slične fotografije, riječi prijatelja koji su vam jako poznate. Otvarate mejlove, »nema vijesti – dobre vijesti«! Ipak ste željni novina, riječi, malo drugačijih, ne informacija, nikako intelektualiziranih opisa i statistika. Da, želite priču. I to ne bilo kakvu priču. Možda da vam je netko ispripovijeda….« I ono što smo čekali, zahvaljujući Zvukopisu, stiže – stiže priča!