Rasadnik kreativnog grada

EX BERNARDI RiHub može biti što god treba, sada treba pokazati mudrost

Jasmin Đečević

Sada građani moraju prostoru dati sadržaj / Snimio Roni  BRMALJ

Sada građani moraju prostoru dati sadržaj / Snimio Roni BRMALJ

Laički, RiHub bismo mogli nazvati fleksibilnim tenkom. Naime prostor je relativno »prazan« i osmišljen tako da se uz vrlo malo truda može prilagoditi raznim događanjima, od edukativnih do zabavnih, a u isto vrijeme je u infrastrukturnom smislu iznimno »robustan« i sposoban podnijeti zahtjevnije namjene



Jeste li već bili u RiHubu? Ako niste, odite, prošetajte do bivšeg Bernardija u Ulici Ivana Grohovca i pogledajte, ako ništa drugo, na što je potrošeno vaših četiri milijuna kuna.


Naravno, u »rasadniku kreativnog grada«, kako mu tepa službeni slogan, možete i puno više od toga, ali ako ostavimo sav taj sadržaj po strani i gledamo taj prostor isključivo kroz projektantske ili pragmatične oči, može se reći da je dio nasljeđa projekta Europske prijestolnice kulture već osiguran.


Iako takva izjava u ovom trenutku može zvučati prehrabro, odnosno preuranjeno, budući da je RiHub otvorio svoja vrata prije manje od dva mjeseca, sasvim je sigurno da rad arhitektica Ide Križaj Leko i Ane Boljar jedna od onih stvari koju grad čine drugačijim.




Laički, RiHub bismo mogli nazvati fleksibilnim tenkom. Naime prostor je relativno »prazan« i osmišljen tako da se uz vrlo malo truda može prilagoditi raznim događanjima, od edukativnih do zabavnih, a u isto vrijeme je u infrastrukturnom smislu, od građevinskog dijela do klimatizacije i elektroinstalacija, iznimno »robustan« i sposoban podnijeti zahtjevnije namjene.


Autorice kažu da je »Rihub projektiran kao otvorena prostorna struktura koja treba omogućiti susret i razvoj postojećih i novih oblika društvenosti, izmjenu različitih načina korištenja i prihvaćanje povremenih događaja te fragmentarno korištenje u različitim periodima dana, tjedna ili mjeseca«.


Trenutno RiHubom upravlja tvrtka Rijeka 2020 i njegova je funkcija primarno kulturna, odnosno namijenjena projektu Europske prijestolnice kulture, ali upravo zbog načina projektiranja, njegova buduća namjena je potencijalno iznimno široka.


Ida Križaj Leko i Ana Boljar, RiHub,


Ida Križaj Leko i Ana Boljar, RiHub,



Telekom?


U tom smjeru razmišlja i arhitektica Ida Križaj Leko, koja nam kroz razgovor objašnjava što su sve radili u bivšem Bernardiju.


– Mislim da mi kao građani moramo pokazati mudrost u upravljanju ovim prostorom. Projektiran je na takav način da se od njega zaista može napraviti što god se želi. Problem nastaje ako se ne iskoristi njegov potencijal, a istovremeno Grad i građani sudjeluju u njegovom održavanju.


Iskreno, ne bih imala ništa protiv da nakon 2020. u ovaj prostor useli, primjerice, neki telekom ili slično jer prostor omogućava koegzistenciju čak oprečnih sadržaja – kaže Križaj Leko.


Kao što smo već pisali, u RiHubu se nalazi informativni centar projekta EPK, centar sudioničkih programa u kojima građani mogu prijavljivati, birati i realizirati svoje projekte, multifunkcionalna dvorana, coworking prostor, dio djelatnika Rijeke 2020, a tu je i podrumski prostor koji, doduše, još uvijek nije u funkciji.


Na preuređenju se radilo nešto više od godinu dana, a najviše sredstava, kaže Križaj Leko, utrošeno je na već spomenute strojarske i elektroinstalacije te sanaciju.


– Mislim da Ana i ja nismo to mogle drugačije zamisliti nego ovako, da damo slobodu ljudima da rade s prostorom što hoće i posao arhitekta je tu sada gotova, dalje je na korisnicima da pokažu opravdanost ovog projekta. Primjerice, sustav grijanja i rasvjete je suvremen i održiv, ali ako će se paliti radi tri čovjeka onda smo negdje fulali. Ako nema novca za održavanje, ako ga program ne generira, onda ni arhitektura nema smisla tj. postaje sama sebi svrha – kaže Križaj Leko. Naravno, koliko kulturni prostor može generirati novca kompleksno je pitanje, kao što je, uobičajeno za Rijeku, kompleksna i povijest zgrade u kojoj se nalazi RiHub.



U svom tekstu objašnjenja projekta objavljenom na portalu vizkultura.hr autorice iznose jednu iznimno zanimljivu tezu.»Kao obnovljenu infrastrukturu ‘od građana – za građane’ koja u sebi nosi toliko jaku vjeru da kultura može promijeniti grad i da događaj može oblikovati arhitekturu, ovaj projekt čini gotovo arhitektonsko-programatskim reliktom u razmjerima (krizne) Hrvatske, a i šire. Ima nešto prekrasno zanosno, sanjivo studentsko, u toj ideji s kojom ovaj grad, kao zadnje utočište stvarno živi, a RiHub pokušava udomiti« navode Ida Križaj Leko i Ana Boljar.


Uzbudljivi slojevi


Radi se o uglovnici na početku Grohovčeve ulice, historicističkoj zgradi s početka 20. stoljeća projektiranoj kao hibrid javne ustanove – dječjeg vrtića u prizemlju, lokala poslovne namjene u podrumu te kolektivnog stanovanja na preostalim etažama. Zanimljivo, zgrada je imala i zajednički usisni sustav u svakom stanu, a zbog njene vrijednosti sve se radilo pod budnim okom konzervatora. U prostoru koji sada zauzima RiHub izvorno je bio vrtić, a tijekom 70-ih su u njemu rađene brojne preinake od kojih je većina ovom rekonstrukcijom uklonjena čime je cijeli prostor »prodisao«.


– Stara galerija je demontirana, a novu smo malo odmaknuli od zidove i otvorili ove predivne prozore koji su jako veliki i neobični po svojim proporcijama. Jedno od najvećih iznenađenja bilo je kad smo skinuli spušteni strop i kada nam se otvorio originalni strop, bilo je jako uzbudljivo otkrivati razne slojeve ove neobične zgrade – kaže Križaj Leko.


Kroz glavni ulaz, koji je izvorno bio prozor, dolazi se do info-pulta projekta Rijeka 2020, u nastavku partera je coworking prostor, u dnu multifunkcionalna dvorana, a na tom je nivou još i manja kuhinja/kafić te prolaz s dodatnim radnim mjestima, ali privremenim izložbenim prostorom. Iznad partera je nova galerija, koju drži potkonstrukcija sačuvana iz preinaka rađenih 70-ih, na kojoj se nalaze uredi i sobe za sastanke. I taj je prostor iznimno fleksibilan, pa se sistemom »vrata u vratima« može pregrađivati ovisno o potrebama korisnika.



Arhitekticu Idu Križaj Leko pitali smo i kako je bilo raditi ovakav projekt, pogotovo ako se uzme u obzir da namjena ovog prostora mnogima nije na prvu jasna.– Mislim da nikada u životu više nećemo imati priliku raditi ovako nešto, odnosno dobiti ovakav zadatak. Od kuće koja ima sve te slojeve do buduće namjene prostora, zaista je to jedinstven projekt. Arhitektu koji je educiran na zagrebačkom fakultetu, koji ima favorizira situacionistički pristup, gdje sve može biti sve… To je to, jednom u životu – kaže Križaj Leko.


Dodatno opremanje


Ispod dvorane nalazi se podrum, zamišljen kao prostor izlaganja i audio/videoeksperimentiranja, koji ima poseban ulaz s ulice, čime dobiva mogućnost samostalnog funkcioniranja, ali i potencijalnog kasnijeg udomljavanja komercijalnog ili ugostiteljskog sadržaja.


Radovi u RiHubu nisu do kraja gotovi, očekuje se dodatno opremanje, primjerice zastori u parteru, koji će omogućiti odvajanje prostora, pomični ormari koji će služiti i kao pregrade i slično.


– Prije projektiranja dobili smo dosta »inputa« od kojih su neki bili i međusobno oprečni. Mislim da smo u konačnici uspjeli pomiriti sve te ideje. Bio je to veliki izazov, ali izazov s RiHubom se nastavlja u smislu njegova korištenja, pogotovo nakon 2020. godine – zaključuje Križaj Leko.


RiHub na neki način možemo gledati i kao simbol promjena kroz koje prolazi Rijeka. Prenamjenom i uređenjem jedan neugledni i zapušteni prostor slojevite prošlosti pokušava biti dio neke nove riječke budućnosti. Hoće li u tome uspjeti tek ćemo vidjeti, ali ono što je sigurno jest da su temelji, i to poprilično čvrsti, postavljeni i spremno čekaju nadgradnju.