Reagiranje

Konzervator Željko Bistrović odgovara: ‘Odavno sam prestao čitati Novi list’

Asja Perović, dr. med.

Foto_:Sergej Drechsler

Foto_:Sergej Drechsler

U medijima se zagovara projekt prezentacije Principije, arhitekta Nenada Fabijanića. Dok je druga strana ostavljena da svoje mišljenje iznosi na znanstvenim skupovima i stručnim predavanjima koja mediji sustavno prešućuju ili iskrivljuju. Kao što je to da sam rekao da je kuća vrhunski spomenik

Poštovani, molio bih Vas da objavite moje reagiranje na članak »Trakavica oko građevine u Starom gradu: O sudbini Kuće Colazio odlučit će se u Zagrebu«, koji je objavljen u Vašem glasilu. Pozivam se na čl. 56 – 58 Zakona o medijima.Riječki Stari grad, Città vecchia di Fiume, odavno je mrtva. Njezinih autohtonih stanovnika više nema. Još krajem 60-ih godina prošlog stoljeća prostornim je planovima zabranjeno stanovanje u Starom gradu. Nakon egzodusa autohtonog stanovništva grad se počeo samourušavati.

No još je nekako životario do 1953. godine kada prvi direktor Konzarvatorskog zavoda u Rijeci i najveći zagovornik očuvanja urbanizma riječkog Starog grada bježi u Rim, proglašen narodnim neprijateljem. Riječ je o osobi koja je ujedno osnovala Pomorsko povijesni muzej Hrvatskog primorja, Aleksandru Percu. Treba li spomenuti da isti nema svoju ulicu u ovome gradu.


Od ove, 1953. godine, počinju značajnija uklanjanja građevina u Starom gradu. Još i danas neki ljudi vode spor za povrat ili obeštećenje zbog oduzimanja nekretnina. Dolaskom Rastka Švalbe za direktora zavoda uklanjaju se i one zgrade koje su u ranijim valorizacijama bile svrstavane u najviše spomeničke kategorije. U Stari grad se ubacuju mastodontske građevine robnih kuća i banaka. A kaverne nastale uklanjanjem građevina, kao što je sadašnje parkiralište na Gomili, i danas zjape prazne. Rezultat ovog urbicida je taj da je u Starom gradu do danas uklonjeno oko 90 posto građevina.


Zato je slučaj pokušaja spašavanja jedne, na prvi pogled neugledne, starogradske kućice u ulici Pod voltun zazvučao nekim građanima Rijeke kao spašavanje vojnika Ryana. U internetskim komentarima pita se gdje su do sada bili konzervatori. U medijima se zagovara projekt prezentacije Principije, arhitekta Nenada Fabijanića. Dok je druga strana ostavljena da svoje mišljenje iznosi na znanstvenim skupovima i stručnim predavanjima koja mediji sustavno prešućuju ili iskrivljuju. Kao što je to da sam rekao da je kuća vrhunski spomenik.




Odavno sam prestao čitati Novi list. Razlog je tome što je i rubrika kulture postala crna kronika. A zasluga za to pripada pojedinim novinarima koji nisu u stanju stručno popratiti kulturna događanja u našemu gradu i županiji. Kada sam novinarku ovog lista upućivao na nove nalaze gotičkih zidnih slika u nekadašnjem augustinskom samostanu Sv. Jeronima u Rijeci, ona me pitala zašto je to bitno. Stoga stanovnici ovoga grada ni danas ne znaju ništa o ovim nalazima. Želeći udovoljiti želji iste novinarke za temama kakve ona voli pripremio sam joj priču o nenamjenskom korištenju spomeničke rente. Odonda me više nije nazvala na telefon. Nije niti ovoga puta, kada je pisala o temi o kojoj postoje suprotstavljena mišljenja i druga strana priče.


A gdje su bili konzervatori? Jedan je pobjegao u Rim. A ovaj koji je ovdje ostao bio je u Fažani, Galižani, Draguću, Gradinju, Pazu, Barbanu, Gubavici, Lipi, Moravičkim selima, Osojniku, Puli, Rijeci, Delačima, Badnju, Belgradu, Liplju, Gomirju, Bačvi, Višnjanu, Batvačima, Bermu, Svetvinčentu, Bičićima, Božjem polju, Vižinadi, Marčenigli, Mutvoranu, Gračišću, Pazu, Čepićima kod Šterne, Čirkotima, Vodicama, Kanfanaru, Štinjanu, Maružinima, Sv. Agati kod Kanfanara, Karojbi, Prhavcu, Jasenoviku, Brankovićima, Kožljaku, Brovinju, Lindaru, Pomeru, Premanturi, Kastvu, Oprtlju, Pazinu, Peroju, Butkovićima, Škopljaku, Vodnjanu, Čabru, Prezidu, Gerovu, Triblju, Rtiću, Lovranu…


U stvari obišao sam preko tisuću naselja i oko šest stotina crkvi no naveo sam samo one lokalitete u kojima sam organizirao i nadzirao zaštitne radove, izradio registraciju kulturnog dobra ili otkrio i opisao zidne slike, gotičko zvono ili glagoljske grafite, a da sam ih se isprva mogao sjetiti. Usput sam pozivan u policiju, Općinsko državno odvjetništvo, kao svjedok na sudove, upoznao sijaset beskrupuloznih investitora i neetičnih arhitekata, pisao obustave i upozorenja općinskim načelnicima i gradonačelnicima, pomagao ispunjavati prijavnice svećenicima te surađivao s brojnim udrugama i pojedincima koji se bave kulturnom baštinom.


A o spornoj građevini i riječkom urbanizmu rado ću pisati u Novom listu. Bez ikakvog honorara. Ali očekujem barem duplericu ili serijal – piše u reagiranju, a zapravo odgovoru Željka Bistrovića, koji prenosimo u cijelosti i bez intervencija.