Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
21. studenoga 2019.
Ispis članka: DAMIR CUPAĆ Krivi smo sami i naše je da platimo - Novi List

NoviList.hr

DAMIR CUPAĆ Krivi smo sami i naše je da platimo

Kanoćal

8. travanj 2019 18:49

Napisao: Damir Cupać

Sve me tjeralo na otpor prema europskom projektu koji je po cifri odmah iza Pelješkog mosta. Naravno da prije poskupljenja nitko nije zatražio odgovornost direktora. A i zašto bi, sve mislim mrmljajući Odu radosti. Ako nije kriv Smojver, ako nije kriv Kirigin, zašto bi bio kriv Marochini

Andrej Marochini / Foto: D. ŠKOMRLJ

Tog jutra ništa nije slutilo da ću se uhvatiti u grijehu euroskepticizma. Krenuo sam na posao, na Kolegij gradonačelnika, a dnevni red je bio – nako, tanak. Bila je točka koju je trebao izložiti direktor Komunalnog društva Vodovod i kanalizacija Andrej Marochini, ali sve sam mislio da je riječ o još jednom kreditu u sklopu projekta Riječka aglomeracija za koji je osigurano 1,7 milijarda kuna. Kao što to vole naglasiti riječke gradske vlasti, a ponajviše riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, 1,2 milijarde je bespovratnih europskih sredstava. Voli se naglasiti i da je to po cijeni drugi hrvatski projekt, odmah iza Pelješkog mosta, kada je riječ o sredstvima iz europskih fondova. I svaki put kada se spomene aglomeracija mene uhvati neka milina, sve mi nekako drago da je Rijeka uspjela iskamčiti toliku lovu.

Kao da smo ponovno u Austro-Ugarskoj kada je grad cvjetao. I riječka luka također. Dođe mi da svaki put zapjevam Odu radosti, ali kako himna voljene EU nema tekst, već samo muziku, a nema se sluha, onda nešto promrmljam u sebi. I dok sam ja tako mrmljao na uvodne riječi direktora Marochinija počeo sam slutiti da nije riječ ni o kakvom kreditu. Direktor se digao ispred Kolegija gradonačelnika, u rukama je držao hrpu materijala te zamolio da bi on ipak sjeo jer obrazloženje može potrajati. Tu mi je već bilo sumnjivo. Nije sto posto kredit jer bi se to riješilo brzinski.

I onda je direktor Marochini počeo obrazlagati investicijski ciklus, širenje sustava vodovoda i kanalizacije i počeo je nabrajati povećane troškove. Pokušavam shvatiti o čemu direktor priča, ali sve je nekako u magli. Bo. Onda okrene direktor na fiksne i varijabilne troškove i zašto će se oni povećati stambenom i poslovnom sektoru. Da se to mora napraviti jer je firma završila lanjsku godinu s četiri milijuna kuna minusa.

I, eto, nema druge nego povećati cijenu vodnih usluga. Progutao sam i te argumente. No, načisto sam se smrznuo kada je direktor Marochini rekao da do poskupljenja mora doći jer su takvi potezi ukakulirani u projekt Riječke aglomeracije. Čuj, poskupljenja su ukakulirana, sve nešto kontam u čudu. Pa ne bi li projekt od 1,7 milijarda kuna trebao stvoriti uvjete da do poskupljenja ne dolazi, mislim naivno. Jer, ako bude više korisnika priključenih na vodovodnu i na mrežu odvodnje trebali bi rasti i prihodi komunalnog poduzeća. Ali direktor Marochini inzistira na poskupljenju da ne bi došlo do ugroze projekta najvećeg odmah iza Pelješkog mosta. Ej, Pelješkog mosta. U tim trenucima budi se u meni istok i zapad i neki podmukli europskepticizam.

Kroz glavu mi prolaze bogohulne misli tipa pa što će nam takav europski projekt i te europske investicije ako svako toliko moramo povećavati cijene vodnih usluga. Zašto nam uostalom nitko nije rekao da će ta Europska unija tražiti svako toliko poskupljenje vodnih usluga dok se projekt ne realizira. Onda se počnem tješiti da nije tako strašno jer je direktor Marochini izračunao da je riječ o poskupljenju od 19 kuna na deset kubika vode. To su dvije bočice vode u prodavaonici, dva makiata u kafani. I ljubav prema Europi se počne vraćati. Kada je gradonačelnik Vojko Obersnel sve to ponovio, ljubav se u potpunosti vratila.

Došlo mi je da odmah izvadim novčanik i platim svoj dio za aglomeraciju. Još je naglasio da nije simpatično najavljivati poskupljenja. Točno se vidjelo da je žao čovjeku izlagati građane novom udaru. No, mora se da se ne ugrozi projekt vrijedan 1,7 milijarda kuna. Gradonačelnik je prihvatio prijedlog direktora Marochinija, bio sam umiren i rekoh sebi samo da još navedu koliko je to točno poskupjelo u postocima.

Ne znam ja, ne znaju ni građani sve te fiksne i varijabilne troškove prevesti na normalan jezik, ali moram navesti neki postotak u izvještaju. Bilo bi glupo da ispadnem neozbiljan. Zaustavim direktora na odlasku i postavim pitanje koliko su točno poskupjele vodne usluge. I krene opet direktor Marochini nadugo i naširoko – fiksni dio, varijabilni dio, europski projekt, novi kilometri mreže.

Dobro direktore, ali koliko je to posto...

Na kraju sam jedva iskamčio odgovor da je riječ o poskupljenju od 14 posto.

Nakon sve te muke vratio se opet euroskepticizam i bogohulno promišljanje tipa zašto nam niste rekli da ćete poskupjeti svaku uslugu kada vam ponestane love, kako je moguće da takva ulaganja ne znače i uštedu i nove prihode zbog povećanog broja korisnika. Sve me tjeralo na otpor prema europskom projektu koji je po cifri odmah iza Pelješkog mosta. I onda sam se sjetio nekih radova u blizini moga mjesta življenja. Nekih 150 metara je trebalo iskopati i postaviti cijevi za vodovod do Starog groblja. Prva dva tjedna udarničkim radom je iskopano jedno 20-ak metara.

Onda je netko shvatio da je tlo prezahtjevno pa je došao veći bager. I taman kada se sve iskopalo za jedno mjesec dana, a cijevi postavljene, uslijedili su dani kada nikoga na gradilištu nije bilo. Pa su opet došli radnici, a bager je opet počeo otkopavati. Odem na internetske stranice komunalnog društva na kojima je napisano da je riječ o projektu čija je realizacija počela 12. veljače.

»Vodovodni ogranak profila DN 100 mm izvest će se u ukupnoj dužini od 185,41 metar. Ugovoreni rok za izvođenje radova: 60 dana od otvaranja građevinskog dnevnika«. Uz takav hodogram i operativnost dobro je da je na računu VIK-a samo minus od četiri milijuna kuna. Uspjeh je to. Naravno da prije poskupljenja nitko nije zatražio odgovornost direktora. A i zašto bi, sve mislim mrmljajući Odu radosti.

Ako nije kriv Smojver, ako nije kriv Kirigin, zašto bi bio kriv Marochini.

Krivi smo mi i naše je da platimo. Povećanu komunalnu naknadu, izgorene autobuse, vodne usluge, plin, grobne naknade...