Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 2
Sutra: 23° 23° 2
20. rujna 2018.
Ispis članka: BRANKO PODGORNIK Ribarskih mreža sve je više, a ulov sve manji - Novi List

NoviList.hr

BRANKO PODGORNIK Ribarskih mreža sve je više, a ulov sve manji

Iza pozornice Branka Podgornika

2. kolovoz 2018 12:53

Napisao: Branko Podgornik

Funkcija gospodarstva je iskrivljena i poremećena. Nije prilagođena i potrebama naroda, koji je sastavni dio svake ekonomije. Države su kapitalu prepustile preveliku slobodu, a sebi i svojim građanima zauzvrat su nametnule neprekidno stezanje remena i odricanje

Foto Sergej Drechsler

Potez predsjednice Republike, koja je u suradnji s veleposlanikom SAD-a ugostila oko 200 američkih poslovnih ljudi na šibenskom glavnom trgu, vrijedan je napor za privlačenje ulagača. Predsjednica, po svemu sudeći, želi iskoristiti nezapamćenu globalnu promociju koju je Hrvatska dobila zbog odličnog plasmana na Svjetskom nogometnom prvenstvu – kako bi postigla ekonomske koristi za zemlju. 

Moguće je da će Hrvatska dobiti nekog novog ulagača, ali teško je očekivati preokret. Nevolja je u tome što su ljudi s kapitalom na Zapadu slabo zainteresirani ne samo za Hrvatsku, nego općenito za ulaganja. Što se države više bore za investicije, to im je žetva sve slabija. Na to upućuju i nedavni podaci Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), u »ekonomskim izgledima« za ovu i iduću godinu.

Istina, investiranje se sve više isplati, utvrdio je OECD. Prosječna stopa povrata koju investitori postižu na uloženi kapital prošle godine se popela na 10 posto, na razinu prije krize. Isplativost ulaganja najviše je skočila u Njemačkoj i Nizozemskoj, jer stope povrata za njihove firme iznose 13 i 14 posto. Kad se tome doda i činjenica da su kamate na kredite povijesno niske, čini se kako su se stekli uvjeti za procvat ulaganja i za ubrzanje gospodarstva.

Međutim, investicije u Njemačkoj i ostalim razvijenim zemljama desetak godina zaostaju. OECD procjenjuje da će investicijska potrošnja ove i iduće godine biti 12 posto niža nego prije krize. Drugim riječima, ulagači su sve slabije zainteresirani za nove pogone i usluge, kao i za otvaranje radnih mjesta.

To s pravom dovodi u pitanje opsežne kampanje za privlačenje investitora, koje pokreću vlasti brojnih država, pa i Hrvatske. One se trude ulagačima ići na ruku poreznim reformama i drugim olakšicama, koje im preporučuju Svjetska banka i Svjetski gospodarski forum iz Davosa, putem svojih ljestvica konkurentnosti zemalja. Ali čemu služe »stotine strukturnih reformi«, koje preporučuje i OECD, ako su plodovi tih kampanja sve mršaviji?

Naime, uvijek će se naći neka zemlja koja ima niže poreze i bolje uvjete za investitore. Djelovanje međunarodnih korporacija pokazuje da im porezne olakšice i nisu bitne, jer profite sve više prebacuju u inozemstvo, a na kraju ih gomilaju u poreznim oazama.

Kada privatnih investicija nema dovoljno, vlade bi trebale uzeti stvari u svoje ruke, kako je poznato iz ekonomske povijesti. Trebale bi povećati državna ulaganja. Međutim, vlade su napravile pogrešku i odriču se ulaganja. Tvrde da bi to povećalo proračunski manjak. Cijela Europska unija je sazdana na ideologiji prema kojoj treba izbjegavati proračunske manjkove i težiti viškovima, kojima se sada hvali i hrvatska Vlada. Unija i Hrvatska investicije sve više prepuštaju nezainteresiranom privatnom kapitalu i sve siromašnijim EU-fondovima. Stoga nije čudno da Unija ekonomski sve više zaostaje za svijetom, a naša zemlja gotovo za svima.

Druga je pogreška u tome što su vlade zanemarile vlastite građane kao potrošače. Oni u svakoj zemlji najviše pridonose rastu gospodarstva, a u Hrvatskoj s udjelom od 60 posto. Njihova primanja zaostaju ili presporo rastu, što je također potvrdio OECD. Plaće radnika u posljednjih 10 godina napredovale su po realnoj stopi od samo 1,2 posto, a profiti vlasnika rasli su daleko brže – kako vidimo i po stopi od 10 posto.

Profiti napreduju čak i brže od rasta gospodarstva. To znači da zaposleni, njihove obitelji i najveći dio stanovništva, dobivaju sve manji udio u raspodjeli novostvorenog kolača. Ako većina razmjerno siromaši, pitanje je zašto bi investitori otvarali novu proizvodnju i usluge. Kome će ih prodavati?

Investicije će padati dok god plaće ne budu snažnije porasle. Problem je što cijelo gospodarstvo sada djeluje u službi prohtjeva kapitala. Time je funkcija gospodarstva iskrivljena i poremećena. Nije prilagođena i potrebama naroda, koji je sastavni dio svake ekonomije. Države su kapitalu prepustile preveliku slobodu, a sebi i svojim građanima zauzvrat su nametnule neprekidno stezanje remena i odricanje.

Vlade se nastavljaju ulagivati investitorima nudeći im olakšice, a oni su ravnodušni. Što više bacaju ribarske mreže, to je ulov sve manji.