Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
19. listopada 2019.
Ispis članka: Piše li Stieru stajališta Željka Markić? - Novi List

NoviList.hr

Piše li Stieru stajališta Željka Markić?

Zlu ne trebalo Denisa Romca

24. veljača 2017 13:50

Napisao: Denis Romac

Puzajuća nazadnjačka revolucija tako je dopuzala do samih vrhova hrvatske službene politike u mandatu Andreja Plenkovića

arhiva NL

Nedavno se nismo mogli načuditi imenovanju Ladislava Ilčića, akademskog glazbenika iz Varaždina i šefa ultrakonzervativnog Hrasta i Grozda, udruge sličnog usmjerenja, za posebnog savjetnika potpredsjednika Vlade i šefa diplomacije Davora Stiera, i to posebnim savjetnikom za ljudska prava.

Kakve to Ilčić veze ima s ljudskim pravima, pitali smo se, premda je riječ o čovjeku koji s rijetko viđenom upornošću javno zagovara svoje stavove, iako ti stavovi, doduše, nemaju nikakve veze sa zagovaranjem ljudskih prava, osim ako nije riječ o pravima većine, pa i po cijenu zatiranja prava manjina.

Radi se, naime, o čovjeku koji LGBT građane smatra, blago rečeno, nastranima, koji se protivi školskom kurikulumu videći u njemu opasnost od pedofilije i incesta, koji zagovara borbeni antikomunizam i lustraciju i koji javno upozorava na »milijune muslimana« iz Azije i Afrike koji žele doći u Europu i koji će nas preplaviti, budući da su oni »biološki jači od Europljana jer imaju puno djece«.

Imenovanje jednog od najradikalnijih ideologa ultrakonzervativnog pokreta u Hrvatskoj i ultradesnog političara, čiji je Hrast dio vladajuće koalicije, na visoku dužnost u Plenkovićevoj administraciji, uglavnom je u javnosti pogrešno percipirano kao svojevrstan eksces, pa čak i kao »uhljebljenje« Ilčića i vraćanje dugova za neznane Ilčićeve usluge Plenkoviću ili tko zna kome u vrhu vlasti.

Međutim, Ilčićevo katapultiranje u sam politički vrh nije ni eksces ni incident. Riječ je, sada je to već očito, o službenoj politici, o čemu svjedoče i hrvatska stajališta o zaključcima Europskog vijeća o prioritetima EU-a u forumima UN-a za ljudska prava, koje danas objavljuje Novi list. Ta stajališta, naime, izgledaju kao da ih je pisala Željka Markić, što, dakako, možemo objasniti upravo Ilčićevim imenovanjem na visoki savjetnički položaj.

Hrvatska u svojim stajalištima, naime, inzistira na promociji slobode vjeroispovijesti i vjernika, kao i na promociji i zaštiti tradicionalne obitelji, temeljene na braku koji definira kao zajednicu muškarca i žene te kao prirodnu i osnovnu jedinicu ljudskog društva, što je doslovno prepisano stajalište Hrvatske biskupske konferencije o braku.

Puzajuća nazadnjačka revolucija, koju su prije nekoliko godina pokrenule konzervativne udruge, uz potporu tadašnjeg predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Tomislava Karamarka i Katoličke crkve, tako je dopuzala do samih vrhova hrvatske službene politike u mandatu Andreja Plenkovića, bez obzira na to što je Karamarko u međuvremenu završio na političkom otpadu.

No, kao što smo već zaključili, nije se radilo ni o kakvom ekscesu, nego o osmišljenoj i dobro pripremljenoj politici, unatoč činjenici da je premijer Plenković u javnosti u pravilu iznosio umirujuće i pomirljive stavove, osobito u prvim tjednima mandata. Plenkovićeva Vlada već na svojoj prvoj sjednici dotadašnju Koordinaciju za društvene djelatnosti i ljudska prava rasformirala je i podijelila tako da je društvene djelatnosti dodijelila Koordinaciji za gospodarstvo kojoj je na čelu ministrica Martina Dalić, da bi ljudska prava priključila vanjskoj politici formirajući posebnu Koordinaciju za vanjsku i europsku politiku i ljudska prava na čelu s ministrom Stierom.

Pritom je svakako važno uzeti u obzir činjenicu da je Hrvatska potkraj prošle godine na zasjedanju Opće skupštine UN-a izabrana za članicu utjecajnog UN-ovog Vijeća za ljudska prava, i to na trogodišnji mandat, a taj je izbor vjerojatno utjecao i na odluku o prebacivanju ljudskih prava pod Stierov nadzor.

Očito je da je Ilčić dobio važno mjesto u navedenoj Koordinaciji, budući da je Hrvatska u kratkom vremenu radikalizirala svoja stajališta koja zastupa i u UN-ovom Vijeću za ljudska prava, u koji je izabrana zagovarajući promociju ljudskih prava za sve ljude, u svim okolnostima i bez diskriminacije.

Nova Hrvatska stajališta o ovim pitanjima, koja su hrvatski predstavnici dužni zastupati u Bruxellesu i Vijeću za ljudska prava, potvrđuju kako je hrvatska vanjska politika očito korigirala svoje stavove i umjesto zaštite ljudskih prava stavlja težište na zaštitu vjernika i tradicionalnog shvaćanja obitelji, čime se Hrvatska posve izjednačila s pozicijom zemalja tzv. Višegradske skupine, osobito Poljske i Mađarske, koje predvode ultrakonzervativnu i neliberalnu revoluciju na razini EU-a.

Ako znamo i da je Plenkovićeva Vlada u međuvremenu, i to na poticaj Željke Markić i njezine udruge, stopirala prihvaćanje već napisanog Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije za razdoblje od 2016. do 2021., riskirajući tako povlačenje više od šest milijardi eura iz europskih fondova, s obzirom na to da je navedeni plan preduvjet za povlačenje europskog novca, slika postaje potpuna. Vanjska politika doista je samo nastavak unutrašnje. Imamo posla s opasnim avanturistima, koji imaju svoje prioritete, premda ti prioriteti, dakako, nemaju nikakve veze s interesima i prioritetima velike većine građana ove zemlje.