Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 19° 1
Sutra: 22° 28° 1
19. rujna 2018.
Ispis članka: DENIS ROMAC Vrijeme je za građansku solidarnost - Novi List

NoviList.hr

DENIS ROMAC Vrijeme je za građansku solidarnost

Zlu ne trebalo

27. kolovoz 2018 10:20

Napisao: Denis Romac

Foto Damir Škomrlj

Kad već premijer Plenković ne želi otići k njima, radnici Uljanika i »3. maja« dolaze danas k njemu, što je očito bio jedini način da ga suoče sa svojim problemom. Jer premijer je ovih dana jedino dosljedan u bijegu od ovog problema. Premda je svoj godišnji odmor proveo u državnoj vili na riječkoj Costabelli, samo nekoliko kilometara od »3. maja«, Plenkoviću nije palo na pamet otići među radnike brodogradilišta i odgovoriti na njihova pitanja.

Kako stoji na internetskoj stranici Banskih dvora, koja precizno bilježi sve aktivnosti premijera, prvi čovjek izvršne vlasti tako je ovih vrućih kolovoških dana pronašao vrijeme za posjete opatijskoj tržnici, čuvenoj Trci na prstenac u Barbanu, kao i varaždinskom Špancirfestu, ali zato nije viđen u posrnulom riječkom, baš kao ni u pulskom brodogradilištu.

Premijer je primjereno reagirao kada je obišao bolnicu Lopača kod Rijeke nakon što je tu ustanovu poharao požar, u kojem je tragično stradala jedna osoba, no tragedija što prijeti »3. maju« i Uljaniku – i to ne samo za Rijeku i Istru, nego i za cijelu Hrvatsku – bila bi neusporedivo veća i razornija od onog što se dogodilo u Lopači.

Plenković je problem Uljanika i »3. maja« komentirao u Divuljama, kada je uvjeravao da je njegova vlada u potpunosti angažirana na rješavanju tog problema. Sudeći po svemu što se događalo posljednjih dana, ipak je ispravnije zaključiti da je Plenkovićeva vlada nije učinila ništa kako bi riješila ovaj problem, što je apsurdno s obzirom na to da je država i dalje najveći pojedinačni dioničar Uljanika.

I nije premijer jedini koji bježi od svoje odgovornosti. Predsjednica države, koja bi trebala imati poseban senzibilitet prema problemu trećemajaca i uljanikovaca – ne samo zbog svog porijekla, nego i zato što voli docirati o gospodarskom i demografskom razvoju, dok ovaj slučaj prijeti pravom socijalnom kataklizmom – pobjegla je u Afganistan. Posjetila je tu daleku zemlju čak treći put u mandatu, baveći se problemom civilnog društva u Afganistanu i vjerujući u proces pomirenja s talibanima. U Uljaniku je, doduše, bila u rujnu 2015. godine, na početku mandata, kada je svoj ured privremeno preselila u Pulu. I trebala je otići opet, i u Uljanik i u »3. maj«. Ako ima vremena za afganistanske probleme, ako ga je imala za nogometaše, ako je s njima lijevala suze nad pobjedama i porazima, od političarke koja stalno naglašava da želi biti blizu građana i živjeti s njihovim problemima očekivali bismo barem neku suzu i za riječke i pulske radnike.

Trenutačna vladajuća vrhuška na ovaj problem gleda isključivo kroz političku prizmu.

U HDZ-u razmišljaju kako će ova kriza više naškoditi IDS-u i SDP-u, koji su na vlasti u Istri i Rijeci, ne shvaćajući kako ovo nije samo politička kriza, nego i gospodarska, društvena i socijalna bomba. Zato je u ovo vrijeme povijesne neodgovornosti politike došao trenutak za građansku odgovornost i solidarnost s radnicima »3. maja« i Uljanika. Puljani su prije nekoliko dana na tom testu prošli, danas su na redu Zagrepčani.