Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 22° 1
Sutra: 22° 22° 1
21. rujna 2018.
Ispis članka: I ja, Saro - Novi List

NoviList.hr

I ja, Saro

TVeater Davora Mandića

21. kolovoz 2016 12:53

Napisao: Davor Mandić

Reuters

Ove Olimpijske igre mogu nas naučiti, ako to već ne znamo, da je glorifikacija sportaša, kada im se unaprijed upisuju i kvalitete koje sa sportom veze nemaju, prilično iluzorna. Ništa plemenitije nema u bavljenju natjecateljskim sportom od, recimo, poslovnog uspinjanja u nekoj kompaniji. Razlika je što iz raznih atavističkih razloga sportske uspjehe čovjek doživljava kao svoje ako je pripadnik istog plemena, dok su poslovni uspjesi nešto sasvim drugo.

Problem naime nastaje kad glorifikacija sportaša proizvede nerealnu sliku o sportašima, pa onda za njih vrijede neki drugi, viši kriteriji. Recimo, neki bi najradije objesili atletičarku koja je ušla u cilj glavom, a kanonizirali onu koja je stala i žrtvovala utrku da bi pomogla suparnici završiti je nakon pada. Stvar je u tome da su i jedan i drugi slučaj iznimke i ulaze u isti razmjer kao što je u životu rijetko zaustavljanje vozača automobila da pomogne baki prijeći cestu u odnosu na one koji pored bake prođu i ne zamijetivši je ili one, opet rijetke, koji bi baku zgazili jer im je teško okrenuti volan.

I sportaši su, dakle, ljudi. No to i dalje ne znači da se ne trebamo više veseliti uspjesima onih koje doživljavamo kao svoje, znači samo da bavljenje natjecateljskim sportom čovjeka ne čini nužno boljim. Ja, na žalost, Blanku Vlašić više ne doživljavam kao svoju, otkako znam da podržava U ime obitelji, pa su njeni sportski uspjesi za mene samo uspjesi još jedne sportašice koja priča mojim jezikom. Ali ne bih je zbog stavova palio na lomači.
No najčišće je radovanje sportskom uspjehu samo njega radi, bez ikakvih unaprednih upisivanja. Pa zato, dok još ništa ne znam o Sari Kolak, dok još ne znam je li »moja«, potpuno se, i posve atavistički, mogu veseliti s njom kada kaže HRT-u: »Mama i tata, zlato ide doma«. A kad kaže: »Da nema mojih roditelja, ja ne bih uspjela. I puno drugih ljudi. Hvala vam svima, ja jedva čekam da čujem himnu«, mogu samo reći: I ja, Saro, i ja.