Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 3° 2
Sutra: 3° 3° 2
19. studenoga 2018.
Ispis članka: Hrvati još uvijek vjeruju u projekt Hrvatska - Novi List

NoviList.hr

Hrvati još uvijek vjeruju u projekt Hrvatska

Putevi i stranputice Zlatka Crnčeca

18. srpanj 2018 13:32

Napisao: Zlatko Crnčec

Za ovu državu možda ipak ima neke nade. Nju daje činjenica da je njeni građani i dalje, unatoč svemu, i dalje doživljavaju kao svoju zajednicu do koje im je stalo

Foto Reuters

Naravno, veliki dio onih koji su u ponedjeljak i utorak izašli na ulice napravili su to iz nekih svojih razloga. Neki, posebno oni mlađi iskoristili su priliku kao jedan cjelodnevni tulum tijekom kojeg su se mogli do mile volje izludirati u središtu grada. Od toga da ih policajac neće baš tako ružno gledati ako budu čudno hodali s otvorenom kanticom piva u ruci i iz sveg glasa urlali »neopisivo«. Ili da se pred organima reda zapali bengalka, a oni se prave kao da to ne vide. Puno je mlađarije priliku iskoristilo na ovaj način.

Drugima je cijela priča bio jedan veliki odušak od tmurne i repetitivne svakodnevice. Oni nisu palili baklje i penjali se po banderama, ali malo pjesme, skandiranja i druženja svakako pomaže protiv često depresivne rutine. Još kada se sve to može napraviti na svojevrsnom nogometnom Woodstocku, sve izgleda ljepše i veselije. Možda se kroz sve to i obnovilo kakvo zapušteno prijateljstvo ili je nastalo neko novo.

Sve ovo gore navedeno, i još štošta drugo, svakako je razlog za masovna okupljanja u hrvatskim gradovima na dočecima nogometaša iz Rusije u hrvatskim gradovima. Nogomet je spojio ljude i natjerao ih da se druže i vesele. Ali način na koji su oni to napravili govori i još nešto. A to je da Hrvati ipak još uvijek – unatoč razočaranjima koja su od nje doživjeli – i dalje vjeruju u projekt Hrvatska. Nisu digli ruke od države koja ih je razočarala nakon što su je uz velike žrtve u zadnji čas uspjeli spasiti početkom i sredinom devedesetih.

Nogomet je ovdje bio samo lakmus papir. Nikakvih izravnih gospodarskih boljitaka, osim vjerojatno u turizmu, neće biti od ovog fenomenalnog sportskog uspjeha. Deplasirani su komentari da možemo puno naučiti od Zlatka Dalića u smislu kako poboljšati stanje u zemlji. On jest napravio fantastičan posao, ali riječ je i sportskom uspjehu koji se teško može prekopirati u svakodnevno vođenje zemlje. Ali njegov uspjeh doveo je početkom ovog tjedna do eksperimenta koji je pokazao da za ovu državu možda ipak ima neke nade. Nju daje činjenica da je njeni građani i dalje, unatoč svemu, i dalje doživljavaju kao svoju zajednicu do koje im je stalo. Ali to je ujedno i zadnja linija obrane postojanja i smisla opstanka nečeg što se zove Republika Hrvatska.

Ako se trendovi u zemlji u relativno kratkom roku ne okrenu nabolje, lako se može dogoditi i da ta linija bude probijena. Da ljudi dignu ruke i da započne još masovnije iseljavanje onih koji to mogu i koji se usude, a da oni koji ostanu to doživljavaju kao nužno zlo. Za četiri godine je novo svjetsko prvenstvo u nogometu. Bit će to najbizarnije natjecanje dosad, krajem jeseni usred pustinje u Kataru. Uzmimo da tada kojim čudom reprezentacija napravi sličan ili kojim svemirskim čudom još bolji rezultat, a istovremeno se stanje nastavi urušavati postojećim ili još većom brzinom, moglo bi se lako dogoditi da nogometni autobus od zračne luke do središta grada preprati tek šačica nogometnih fanatika i par radoznalih prolaznika. A da ostali ostanu kod kuće jer se više ne mogu identificirati sa zemljom u kojoj žive. A to bi onda bi kraj. U sljedećih nekoliko godina mora se promijeniti barem trend u gospodarstvu ili će sve otići k vragu. Formalno će Hrvatska i dalje postojati, ali tek kao jedna depresivna neuspjela država.