Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
22. rujna 2018.
Ispis članka: Zadah nepravde na Balkanu - Novi List

NoviList.hr

Zadah nepravde na Balkanu

PRONAĐENA ZEMLJA BORISA PAVELIĆA

12. srpanj 2018 23:19

Napisao: Boris Pavelić

Foto S. Drechsler

Posve je jasno: prošlo je vrijeme traganja za pravdom. Nekoliko godina već, vlasti u balkanskim državama – uključujući tu bez razlike i Hrvatsku – provode institucionalni zaborav i poriču zločine, usporavaju i opstruiraju progon zločinaca, te čine sve da se na najgori način »okrenu budućnosti«, ili kako već ta mutna krilatica glasi. Jučerašnja komemoracija i pogreb u Memorijalnome centru u Potočarima kod Srebrenice – taj već tradicionalno najpotresniji simbolički događaj poslijeratnoga kolektivnog imaginarija Balkana – kao i sve što ga je ove godine pratilo, nedvojbeno potvrđuju kako u vlasti Beogradu, gradu u kojemu je tragedija začeta, prerastaju u otvorene nasljedovatelje i čuvare otrovnih plodova Miloševićeva agresivnog velikosrpskog rata. A to nije sve: i ostale institucije u zemljama bivše Jugoslavije – a pritom naročito mislimo na Hrvatsku – ne sudjeluju ništa manje u tome novom ispisivanju povijesti koja se nije dogodila.

U Potočarima jučer je pokopano 35 novoidentificiranih žrtava. To je najmanje do sada. Zašto je u proteklih 365 dana – za razliku od proteklih godina, kada je znalo biti identificirano i nekoliko stotina žrtava – utvrđen identitet »samo« 35 ubijenih, nije posve jasno. Jedno međutim jest – vrijeme čini svoje. Za žrtve genocida u Srebrenici sve je manje interesa, sve manje javne pažnje, sve manje volje za istraživanjem i pamćenjem, sve manje novca za ekshumacije i identifikacije, sve manje preživjelih, sve manje… S druge strane, negiranje strahovito jača. Šokantan je paroksizam kojim najviši dužnosnici u Beogradu i Banja Luci, baš u potresno vrijeme obljetnice, zaoštravaju svoj uobičajeni negacionizam najvećega ratnog zločina u poslijeratnoj Europi: predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik hvali Karadžića i najavljuje »povlačenje« izvještaja kojim je vlada RS 2004. faktički priznala genocid; ministar obrane Srbije Aleksandar Vulin odlazi na negatorsku »komemoraciju« srpskim žrtvama u Bratuncu, gradiću čija je brigada bila jedna od najvažnijih u genocidu; visoki dužnosnik Dodikove stranke Rajko Vasić preko twittera Bošnjacima poručuje: »Ako toliko volite taj genocid nad vama, sačekajte sljedeću priliku«… I svo to jezivo negiranje ostaje bez ikakvoga, a kamoli primjerenog odgovora – prosvjeduju tek plemenite ali slabašne nevladine organizacije za ljudska prava, održavajući time svoje aktiviste u stanju trajne fizičke ugroženosti, na što su oni, uostalom, odavno već i navikli.

Ili, možda, ipak ne ostaje bez odgovora? Jer – susjedi od Beograda dobro uče. Što je vlast u Zagrebu učinila kako bi pokazala da priznaje presudu Haškoga suda šestorici čelnika Herceg-Bosne? Baš ništa. Štoviše, vlada i predsjednica o toj presudi ili gromoglasno šute, ili podržavaju šefove HDZ-a BiH, koji je otvoreno odbacuju i negiraju sudski utvrđene činjenice. To dakako nije sve: u Zagrebu upravo traje ponovljeno suđenje Branimiru Glavašu za ratni zločin likvidacija civila u Osijeku 1991, a da javnosti gotovo potpuno promiče zapanjujući smjer koji to suđenje poprima. Jer, podsjetimo: Branimir Glavaš svoju je zatvorsku kaznu od osam i pol godina gotovo u cijelosti već bio izdržao, jer je presuda bila pravomoćna, da je, posve neočekivano, ukine Ustavni sud. A prije dvadesetak dana, pravnici Documente, neovisni promatrači ponovljenog procesa, bili su prisiljeni upozoriti kako »tijek ponovljenog postupka prema svemu sudeći ima za cilj donošenje oslobađajuće presude u odnosu na Branimira Glavaša«.

Nije to nipošto sve, ako treba nabrajati argumente u prilog tezi da se balkanske institucije i vlade sinkrono, gotovo kao po prešutnome dogovoru, posvećuju metenju pod tepih krvavih prnja žrtava koje su stvorile ratne politike njihovih prethodnika. Kada je o Hrvatskoj riječ, dobro je prisjetiti se da je socijaldemokratska vlada Zorana Milanovića dekretom obustavila pravosudnu suradnju s Tužiteljstvom BiH, želeći spriječiti procesuiranje hrvatskih ratnih zločina u Herceg-Bosni – politika koju HDZ-ova vlada nastavlja sa zadovoljstvom. Sankcioniranje ratnih zločina u Hrvatskoj se usporava, na što su nedavno upozorili aktivisti za ljudska prava koji prate suđenja; pritom je i dalje, kao manje-više i svih prethodnih godina, jasno da su sudovi naklonjeniji hrvatskim nego srpskim optuženicima.

Proteklog vikenda, u Londonu je održan summit EU-a i država zapadnog Balkana, na kojemu je, čini se, trend koji opisujemo petrificiran: unatoč očekivanjima, propao je pokušaj nevladinih organizacija iz regije da, uz pomoć EU, natjeraju vlasti neka osnuju neovisnu regionalnu komisiju koja bi utvrdila imena ratnih žrtava i prikupila vjerodostojne činjenice o ratovima devedesetih. Poslije Londona, put negacionizmu čini se još otvorenijim. Istinoljubivim ljudima, međutim, ništa se nije promijenilo: kao i do sada, ne preostaje im ništa doli svjedočiti, svjedočiti i svjedočiti. U slučaju hrvatskih vlasti, to bi se svjedočenje moglo formulirati ovako: lijepo je što ste s toliko teatralnog suosjećanja komemorirali žrtve genocida u Srebrenici. Ali, kada ćete komemorirati istočni Mostar, Stolac, Počitelj, Ahmiće, Heliodrom, Dretelj i Gabelu?