Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 12° 1
Sutra: 12° 12° 1
16. studenoga 2019.
Ispis članka: Buđenje »izbrisanih« - Novi List

NoviList.hr

Buđenje »izbrisanih«

Zemlja koje nema Borisa Pavelića

6. lipanj 2013 16:05

Napisao: Boris Pavelić

Uspiju li se i hrvatski »izbrisani« organizirati, uskoro bi moglo doći vrijeme ispravljanja još jedne velike nepravde početka devedesetih: nelegalnog i nemoralnog oduzimanja gostoprimstva ljudima koji su s nama proveli cijeli svoj život, ugrađujući ga u Hrvatsku ništa manje od bilo kojega drugog državljanina, bio on Hrvat, Srbin, Bošnjak ili kako kome drago

Foto Bor Slana/ Bobo

Točno je pet godina prošlo otkako smo u ovim novinama objavili tekst »I Hrvatska ima »izbrisane«: 18. svibnja 2008., pod tim smo naslovom izvijestili o uzaludnim pokušajima civilnih udruga iz BiH, pa i samog Vijeća ministara, da potaknu rješavanje prava svojih državljana koji su početkom devedesetih u Hrvatskoj ostali bez državljanstva i svih prava, premda su ovdje često proveli radni vijek, skućili se i stvorili obitelji. 

   No jučer, i sama je država napokon priznala da problem postoji. Učinio je to Predrag Šipka, zamjenik predstojnika vladina Ureda za ljudska prava, na javnoj raspravi o »izbrisanima« koju je u Kući ljudskih prava organizirala Documenta.

Šipka je priznao da »postoji više slojeva problema izbrisanosti«, spomenuvši primjere Bošnjaka i Roma. Bošnjački su radnici godinama radili u nekad moćnim hrvatskim graditeljskim tvrtkama, ali njihova djeca, premda rođena u Hrvatskoj, početkom devedesetih nisu dobivala državljanstvo.

Romi su, pak, od rata bježali u inozemstvo, a kada bi se vratili, shvatili bi da nemaju ni državljanstva ni ikakvih prava. Emina Bužinkić iz Documente spomenula je »privremeno ispisivanje« iz državljanstva, kojim su cijele obitelji dijeljene na članove koji smiju i članove koji ne smiju postati hrvatski državljani.

Nisu to jedine deprivilegirane skupine: oni s nešto dužim sjećanjem pamte desetke, stotine – možda i tisuće – hrvatskih Srba koji, iz »nejasnih« razloga, nisu uspijevali dobiti državljanstvo.

Mirsad Ćeman, odvjetnik udruge UGOR, koja je u BiH zastupala ljude što su Hrvatskoj ostali bez državljanstva, a nerijetko i bez stanova i vlasništva, našem je listu prije pet godina izjavio kako »oštećeni smatraju da je riječ o klasičnoj diskriminaciji na etničkoj i vjerskoj osnovi«.

Pa je pomirljivo dodao: »Je li doista tako, vjerojatno se može polemizirati, ali je činjenica da su članovi udruženja UGOR isključivo Bošnjaci i Srbi«. 

Dakako da je bila riječ o diskriminaciji na etničkoj i vjerskoj osnovi, baš kao i u Sloveniji: bila je to diskriminacija omogućena, paradoksalno, samom vladavinom prava, odnosno njezinom očitom zloupotrebom: osamostaljivanje nacionalnih država interpretirano je tako da prava trebaju dobiti pripadnici matičnog naroda, a da »ostalima« to treba u najvećoj mogućoj mjeri otežati, prepuštajući činovnicima i administrativnim tijelima na volju da odlučuju tko može, a tko ne može postati državljanin. 

No valjda je došlo vrijeme da oštećeni i u Hrvatskoj dignu glas, kao što su to učinili i u Sloveniji. Ondje, gotovo je desetljeće prošlo dok »izbrisani« nisu shvatili koliko ih je – više od dvadeset tisuća – pa se organizirali i uspjeli pobijediti državu.

Uspiju li se i hrvatski »izbrisani« organizirati, uskoro bi moglo doći vrijeme ispravljanja još jedne velike nepravde početka devedesetih: nelegalnog i nemoralnog oduzimanja gostoprimstva ljudima koji su s nama proveli cijeli svoj život, ugrađujući ga u Hrvatsku ništa manje od bilo kojega drugog državljanina, bio on Hrvat, Srbin, Bošnjak ili kako kome drago.