Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 35° 1
Sutra: 35° 35° 1
27. lipnja 2019.
Ispis članka: Tko se crveni od srama? - Novi List

NoviList.hr

Tko se crveni od srama?

Komentar Tihane Tomičić

16. svibanj 2019 13:26

Napisao: Tihana Tomičić

Fotio: D: KOVAČEVIĆ

Sram – to je riječ koja je u osnovi odluke vrha hrvatske Vlade da se njeni vodeći ljudi ne pojave na središnjoj komemoraciji u Bleiburgu ove godine. Nakon što je austrijska Crkva, a potom i lokalna vlast, izribala sve te hrvatske »blajburške počasne vodove« kao organizatore skupa, a time i samu hrvatsku vlast koja je svih prošlih godina, kad god ju je HDZ vodio, slala najviše državne delegacije na blajburško polje, ove godine na središnju komemoraciju u subotu 18. svibnja kao izaslanik Sabora, pokrovitelja komemoracije, ide samo saborski zastupnik i predsjednik Odbora za izbor, imenovanja i upravne poslove Hrvatskoga sabora Ante Sanader.

Premijer Andrej Plenković već je ranije našao ispriku da ne bude u subotu na Bleiburgu, i to u velikom stranačkom skupu na koji mu dolazi i Angela Merkel, te se sramotno okupljanje ustašonostalgičara ove godine napokon održava s maksimalnom distancom državnog vrha od te »manifestacije«. HDZ-ovci su to učinili prvo upravo iz srama, jer im je valjda napokon postalo doista neugodno pred austrijskim domaćinima, a onda i zbog pritiska iz EU da se malo smanji doživljaj sa tim crnim zastavama i retro insignijama, koje su u Europi jednostavno – zabranjene.

Naravno, Hrvatska je prvo morala dobiti nekoliko neugodnih packi iz Austrije, ali barem su se u HDZ-u donekle naučili pameti i stavili blajburšku komemoraciju na ono mjesto koje i zaslužuje - jedne usputne memorabilije, na jednakoj razini kao što je i posjet bilo kojem drugom stratištu na kojem je bilo i stradalih civila, ali i pobijeđene vojske koja se nije željela predati kad je za to postojalo vrijeme i mjesto.

Naravno, Zlatka Hasanbegovića i šefa Hvidre Josipa Đakića neće biti sram otići u Bleiburg ovog vikenda, a koliko su luzeri u cijeloj priči sami će se uvjeriti upravo na licu mjesta, kada se bude vidjelo kako će javni državni mediji popratiti njihovo prisustvo tamo - vjerojatno nikako. Dečki, Bleiburg ove godine nije u modi, to vam je pokazala i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović koja je otišla sama, u tišini, gotovo neprimjećeno i ove godine. Dani filofašističkog divljanja na toj lokaciji odavno su odbrojani, i Bleiburg danas služi kao alat u predizbornoj kampanji još samo ostacima ostataka hrvatske desnice, koja je ostala marginalna.

Riječ sram, međutim, nije obilježila odluku te iste Vlade kad je Uljanik u pitanju. Zanimljivo, pred Istrijanima ih nije sram. Preko tisuću izgubljenih radnih mjesta u jednom danu, nije izazvalo crvenilo na licu premijera Plenkovića ni njegova ministra gospodarstva Darka Horvata. Zanimljivo je ovih dana pratiti i komentare, kako da to nazovemo, »kontinentalnih« novinara, onih koji nisu odrasli uz more i škverove i ne znaju što ta mjesta znače za svoje sredine. To nije samo posao, industrija i proizvodnja - to je identitet.
No, i Plenković i javnost u ostatku Hrvatske jasno su poručili da trošenja državnog novca na brodogradnju više neće biti. Plenković je izračunao, a tamošnja javnost ga zdušno podržala, da mu je jeftinije dokinuti podršku Uljaniku, i sutra vjerojatno »3. maju«, čak i po cijenu okretanja leđa lokalne zajednice u Puli i Rijeci, nego nastaviti gubiti podršku zbog toga u ostatku Hrvatske. Riječ je naravno o politički, a ne financijski »jeftinijoj« odluci. Gubitak ono malo glasova što HDZ ima u Rijeci, a posebno u Puli, manja mu je šteta od podrške koju će u ostatku zemlje dobiti baš zato jer dokida financiranje Uljanika ili »3. maja« ubuduće.

Čak i pred same izbore tako se rezonira, baš zbog glasova koje HDZ dobiva u ostatku Hrvatske na žrtvovanju škverova. Financijski snažna Istra i bar donekle snažna Rijeka lakše će zbrinuti ljude bez posla nego bi to bio slučaj u Slavoniji koja je potpuno beznadna - netko si to u Zagrebu očito to lakonski misli. Zato na njihovu licu nema crvenila od srama što dva do jučer zdrava brodogradilišta nestaju pred očima i pretvaraju se u prah i pepeo.

Sve za vlastite političke bodove.