Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
12. prosinca 2019.
Ispis članka: TIHANA TOMIČIĆ Tao, Konfucije i Buda, pomozite! - Novi List

NoviList.hr

TIHANA TOMIČIĆ Tao, Konfucije i Buda, pomozite!

Komentar

2. svibanj 2019 12:34

Napisao: Tihana Tomičić

Foto Duško Marušić / PIXSELL

Ukrast ćemo ovdje rečenicu jednog kolege s društvenih mreža: Što će nam 1. maj ako nemamo »3. maj«. I to je sukus cijele otužne atmosfere što je vladala ne samo jučer u Ronjgima, nego što vlada već danima i mjesecima u Rijeci, koja s nevjericom čeka najprije restrukturiranje, pa tzv. strateške partnere, pa sad Kineze. Neizvjesnost, to je najaktualnija riječka riječ godine.

A kakve su šanse da već do 3. svibnja, dana kad je Rijeka oslobođena i kad je počela svoju novu idustrijsku eru s »3. majem« kao svojom perjanicom, doznamo odluku Kineza? Ni to se ne zna.

Nakon njihova posjeta Puli i Rijeci, iz Vlade poručuju da su Kinezi itekako svjesni rokova, odnosno činjenice da odluka mora biti donesena prije početka stečajnih postupaka, a to je 13. svibnja za Uljanik i početak lipnja za riječki škver. Možemo li sanjati da će se Kinezi očitovati odmah, već do 3. svibnja? Može li 3. svibnja spasiti »3. maj«, ili je to samo igra riječi? Vidjet ćemo vrlo brzo.

Ono što je međutim u cijeloj toj neizvjesnosti s kojom Rijeka ovih dana živi sada najzanimljivije i kao novi element u priči izlazi na vidjelo, jest ideja Vlade da se Uljanik grupa prepusti Kinezima čak i ako oni na tim lokacijama promijene djelatnost.

»Za nas nije strana priča diverzifikacije proizvodnje i na jednoj i na drugoj lokaciji, jer znate da sjedimo za stolom s kompanijom koja ne samo da radi u brodogradnji, nego je njoj brodogradnja tek 20 posto prihoda«, izjavio je doslovno jučer ministar Darko Horvat.

Što će se zapravo proizvoditi u Puli i Rijeci, njima je čini se nebitno – glavno da se riješe vrućeg željeza i čelika iz svojih ruku, i da Banske dvore više nitko nikad ne pita o brodogradnji. »Jer jedno je jasno – državnih jamstava više nikad neće biti«, zaključio je jučer Horvat. Brigo moja, pređi na drugoga, glavni je credo ove Vlade, a tako je praktički u svim sektorima i resorima. Očito, Plenkoviću je najvažnije da se prestane baviti nečim što ga ni najmanje ne zanima, a ruši mu kreditni rejting, i jedva čeka da se riješi te brige pod svaku cijenu.

No, koja je onda razlika između jednog Končara i cijele one hajke na IDS-ovce koji su privatnom investitoru možda i htjeli dozvoliti da dio zemljišta i djelatnosti prenamijeni. Čemu lov na vještice, kad će scenarij na kraju biti isti ili sličan?

U redu, kineska tvrtka zapošljava 150.000 ljudi na svijetu i vjerojatno je po budžetu jača od cijele Hrvatske, pa to daje neku garanciju da je riječ o ozbiljnom poslu, ali uljanikovci i trećemajci sada tek s još većom neizvjesnošću mogu čekati sutra. Nemaju pojma gdje će biti ni što će raditi.

U svemu tome postoji ipak i jedna donekle dobra vijest, ili barem naznaka koju su Kinezi dali, a to je da ih u prvom redu zanimaju specifična znanja koja hrvatski brodograditelji imaju, naročito na izradi specijalnih brodova. To znači da će ostati tražena roba na tržištu ljudskih resursa i da će vjerojatno zadržati svoja radna mjesta ako Kinezi dođu.

Sve u svemu, jest da je riječ o ozbiljnom poslu i ozbiljnoj firmi, kad su Kinezi u pitanju. Ali sad nam ne preostaje drugo nego da današnji dan provedemo moleći se Taou, Konfuciju i Budi da nam 3. svibnja 2019. bude novi dan oslobođenja.