Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 4
Sutra: 9° 9° 4
15. studenoga 2018.
Ispis članka: TIHANA TOMIČIĆ Kako je propao SDP? Pitanje je ima li za tu stranku uopće povratka - Novi List

NoviList.hr

TIHANA TOMIČIĆ Kako je propao SDP? Pitanje je ima li za tu stranku uopće povratka

Komentar

6. rujan 2018 12:56

Napisao: Tihana Tomičić

Percepcija je govorila da postoji bitna differentia specifica u ovom društvu koju predstavljaju socijaldemokrati, nudeći sliku nekog novog, modernijeg i pitomijeg društva od onog u kojem smo odrastali brutalnih 90-ih ratnih godina. A onda je u SDP-u počela era surovog uklanjanja svih neposlušnika

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Odlukom Statutarne komisije SDP-a o potvrdi suspenzije za četiri pobunjena člana Predsjedništva, završena je jedna sramotna epizoda u toj stranci. Ispravak, još jedna. SDP pamti isključivanje Aleksandre Kolarić, potom Slavka Linića, Miranda Mrsića, i sad suspenziju onih koji su se usudili pisnuti o radu šefa stranke – jedno gore od drugoga.

Zapravo, to je glavni razlog zašto SDP tako rapidno propada. Nije riječ o njihovim politikama, ili činjenici da one ne postoje, Hrvatska je ideološki bipolarno podijeljena, i da SDP ništa ne čini, bio bi alternativa HDZ-u, s Bernardićem ili bez njega.

Razlog pada povjerenja jest činjenica da je SDP-ova osnovna razlikovna linija u odnosu na HDZ bio unutarnji demokratski ustroj. HDZ je uvijek proždirao svoju djecu, trošio ljude, brutalno se rješavao svakog tko bi rekao riječ protiv voljenog vođe, bio to Tuđman, Sanader ili sada Plenković.

SDP je bio nešto drugo, bio je alternativa takvoj kanibalskoj politici. HDZ je uvijek bio džungla, SDP botanički vrt. Tu su se biljke zalijevale, Ivica Račan razgovarao je sa svojim fikusima, i to satima i danima, pothranjivao ih je, javnost je imala dojam da tu nema sile, pile, niti srpa kojim se režu glave neposlušnika.

SDP je u percepciji bio sve ono što HDZ nije bio – tu nisu sjedili nasilnici koji se vežu lancima, koji tuku svoje žene, koji bezočno kradu, čiji bahati sinovi gaze djecu po cestama, koji utajuju poreze.

Percepcija je govorila da postoji bitna differentia specifica u ovom društvu koju predstavljaju socijaldemokrati, nudeći sliku nekog novog, modernijeg i pitomijeg društva od onog u kojem smo odrastali brutalnih 90-ih ratnih godina.

A onda je u SDP-u počela era surovog uklanjanja svih neposlušnika. Naravno da je za svoj odnos prema lex Perković Zoran Milanović zaslužio kritike – on je na to međutim isključio Aleksandru Kolarić. Naravno da je Slavko Linić bio najtvrđi orah nasuprot Milanovića u toj stranci, i da ga je vođa zbog toga uklonio.

No, praksa je nastavljena i u eri inače bljeđahnog Davora Bernardića, i on je počeo isključivati, a Mirando Mrsić je najdrastičniji primjer. Bivši ministar, umjereni čovjek s vrlo dobrim rejtingom u javnosti, izbrisan je jer je o »lideru« govorio očigledne stvari, koje sada ponavljaju čak i Bernardićevi donedavni pobornici.

A onda je na kraju uslijedila i suspenzija Grbina, Hajdaša, Zmajlovića i Babića. Zabranjeno im je da dvije godine budu u Predsjedništvu u koje su ih članovi direktno izabrali, a što je najgore, da se u iduće dvije godine i kandidiraju na bilo koju funkciju. Bizaran niz je time zasad zaključen, kao da se Reuters može zaustaviti.

Svim tim odlukama SDP se poistovjetio s HDZ-om, i zato gubi povjerenje svojih birača. Onog trena kad je isključena prva osoba iz stranke, ma kako se zvala, a osim ovih istaknutih imena bilo je tu još niz za javnost nepoznatih ljudi po stranačkom terenu, počeo je pad SDP-a. I on je nezaustavljiv jer se više ne vidi razlika između modusa operandi HDZ-a i SDP-a.
Sve dok se u SDP-u problemi rješavaju sječama, za tu stranku nema povratka.