Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 3
Sutra: 11° 11° 3
16. studenoga 2018.
Ispis članka: LADISLAV TOMIČIĆ O novom sloganu zagrebačke politike -'I kolcem i lancem i bokserom u glavu' - Novi List

NoviList.hr

LADISLAV TOMIČIĆ O novom sloganu zagrebačke politike -'I kolcem i lancem i bokserom u glavu'

'Ladovina

29. srpanj 2018 12:08

Napisao: Ladislav Tomičić

I kolcem i lancem i bokserom u glavu – taj slogan maksimirskih tribina vladajuća zagrebačka koalicija hladno bi mogla uzeti za predizborni slogan, jer upravo o tome se u Zagrebu radi

Foto Boris Scitar / Vecernji list / PIXSELL

Zašto mediji halucinuraju s »umalo fizički obračun«? Pa teže svađe sam znao gledati pred šalterima određenih institucija ili javnih poduzeća. Zar su svi posvilenili, vajkao se zastupnik zagrebačke Gradske skupštine Davorin Karačić, nakon što je javnost reagirala na njegov verbalni nasrtaj na kolegu zastupnika Tomislava Tomaševića iz lijevog skupštinskog bloka. Klošaru mali, hoćeš li jedan na jedan? Idemo ti i ja ispod Domovinskog mosta, možeš povesti i kolegu. Tako je Karačić Tomaševiću stavio u izgled fizički obračun, pritom ga propisno izvrijeđavši.

Zastupnik stranke Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih, stranke u kojoj politiku vode (i) ljudi, kako to Hasanbegović reče, odrasli na tribinama maksimirskog stadiona, tako je huliganski diskurs navijačkih tribina plasirao u Gradsku skupštinu, plastično dajući na znanje kakva koalicija danas vodi glavni grad Hrvatske. I kolcem i lancem i bokserom u glavu, rekli bi Karačićevi i Hasanbegovićevi kamaradi s maksimirskog sjevera. Davorin Karačić koalicijski je saveznik zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji je na toj istoj sjednici poručio kolegici zastupnici Katarini Peović Vuković: »Izgradit ćemo nacionalni stadion, a vi možete crknuti od tuge«. To je danas zagrebačka politika, »klošari mali«, a ako vam se ne sviđa, možete jedan na jedan s Karačićem ispod Domovinskog mosta, a »možete i crknuti od tuge«.

Tomislav Tomašević s jedne, Davorin Karačić, Zlatko Hasanbegović i Milan Bandić s druge strane. Tomašević - podstanar iz Trnja, Donjeg grada i Trešnjevke, dijete iz prosječne zagrebačke obitelji, koje je zagrijalo stolicu pa magistriralo na britanskom Cambridgeu, jednom od najprestižnijih svjetskih sveučilišta. Milan Bandić – komunistički apartčik koji se sjajno snašao u tranziciji pa se, kad je bilo potrebno, pojačao koalicijskim kadrovima stasalim na tribini maksimirskog stadiona, u navijačkoj subkulturi koju krasi simboličko i vrlo konkretno nasilje. U ovakvom Zagrebu i ovakvoj Hrvatskoj jasno je tko je tu manjina, tko je klošar mali i koga bi trebalo »nabiti« ispod Domovinskog mosta, jedan na jedan.

I kolcem i lancem i bokserom u glavu - taj slogan maksimirskih tribina vladajuća zagrebačka koalicija hladno bi mogla uzeti za predizborni slogan, jer upravo o tome se u Zagrebu radi. Radi se o nasilju, simboličkom i onom drugom, stvarnom, koje će u izgled biti stavljeno svakom tko se nađe na putu politici koja svoje lukrativne interese krije iza hrvatske zastave, grba, spomenika palim braniteljima, blještećih fontana i nacionalnih stadiona. Takva politika Tomislava Tomaševića i Katarinu Peović Vuković nastoji prikazati kao manje vrijedne građan(k)e, kao ljude koji ne vole Hrvatsku onako kako se ona ima voljeti.

Niti jednom novinaru ne bih preporučio da piše lijepo o političarima, jer to je usporedivo s prilikom u kojoj lovac sam za sebe postavlja zamku, ali u ovom slučaju vrijedi riskirati: Tomislav Tomašević je lice politike kakvu Hrvatska čeka od neovisnosti naovamo, a Milan Bandić i njegovi koalicijski partneri zastrašujuća su, nimalo zabavna karikatura tranzicijskih politika, kakve smo do sada imali i još uvijek ih imamo u Hrvatskoj. Davorin Karačić u ponedjeljak je u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, rekosmo, vrlo plastično predstavio lice te politike: Klošaru mali! Hoćeš li jedan na jedan ispod Domovinskog mosta?

Ono što zastrašuje jest činjenica da je to predstavljanje koalicijske zagrebačke politike, bez krinke koju ona inače nosi, danas simpatično mnogim Zagrepčankama i Zagrepčanima. Osvojenim simpatijama pohvalio se sam Karačić. Mnogi se, napisao je, guraju da mu »plate pivo«. Pivo za verbalno nasilje, pivo za nacionalni stadion, pivo za građevinsko domoljublje iza kojeg čujemo zvuk bagera u vlasništvu provjerenih građevinskih šampiona.

Za drugačije politike, za politike koje bulazne o javnom interesu, transparentnosti, o Zagrebu i Hrvatskoj svih njezinih građana i građanki – lancem i kolcem i bokserom u glavu. Prezir za malog smutljivca koji je magistrirao na jednom od najprestižnijih svjetskih sveučilišta, pljesak na otvorenoj sceni za političke kadrove odrasle na navijačkim tribinama nogometnih stadiona. Sve je okrenuto na glavu. Taj koji je zagrijao stolicu – on je klošar mali, a za onog koji ga zastrašuje i prijeti batinama – mjesto u vladajućoj koaliciji.