Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
21. studenoga 2019.
Ispis članka: SANJA MODRIĆ Odvratni Tajani i suvišna Anna Frank - Novi List

NoviList.hr

SANJA MODRIĆ Odvratni Tajani i suvišna Anna Frank

Špajza

17. veljača 2019 11:03

Napisao: Sanja Modrić

Foto Ilustracija

Donosimo pregled tjedna iz pera naše kolumnistice Sanje Modrić.

PONEDJELJAK
Neka notu pošalju na svoju adresu

Poklopilo se slučajno, ali baš kao namješteno. Dok Vlada izvodi predstavu za narod oko istupa predsjednika Europskog parlamenta Antonija Tajanija i njegovog sramotnog pozdrava »talijanskoj Istri i talijanskoj Dalmaciji«, javljaju da je iz školskog programa izbrisan »Dnevnik Anne Frank«.

Nije postojao bolji put da naša djeca shvate užas holokausta od čitanja potresnih zapisa židovske djevojčice rođene u Njemačkoj, koja se sa svojom obitelji dvije godine skrivala pred nacistima u tajnim prostorijama bivše očeve tvrtke, da bi na kraju skončala u koncentracijskom logoru.

Učenike hrvatskih škola, čast malobrojnim iznimkama, ionako ne vode u Jasenovac gdje bi također dobili ekspresivnu poduku o strahotama fašizma i hrvatskoj brand-ekstenziji Hitlerovog režima u Pavelićevoj NDH. Ali do sada su, kao obaveznu lektiru, uzimali u ruke bar Annu Frank i, plačući nad patnjom svoje vršnjakinje, poimali zlo u njegovom najstrašnijem obliku. Netko se, međutim, sjetio da je ta knjiga suvišna. A ministrica je amenovala.

Suvišna, je li? I to baš u Hrvatskoj, gdje se zatire svako sjećanje na antifašizam i partizane koji su spasili Hrvatsku od okupacije i zuluma njemačkih i talijanskih fašista i njihovih okrutnih ustaških slugu? Tu gdje je porazbijano više od tri tisuće antifašističkih spomenika, a nijedan počinitelj nije identificiran? Gdje su javni prostori posuti ustaškim U? Gdje se slobodno negiraju žrtve Jasenovca, a crni grafiti, poput onoga »Maxovi mesari« u Splitu, i danas osviću na fasadama?

I baš tu gdje policija odmah nađe onoga koji je Tuđmanovom spomeniku dodao srp i čekić, a ove druge ne nađe nikad?

I onda – u sarkastičnoj paralelki – ganutljiva prosvjedna pisma protiv iredentizma piše Kolinda Grabar-Kitarović koja je dosta večera pokusala s hrvatskim neofašistima. A od svog prijatelja Tajanija »iskrenu ispriku« traži Plenković, čija je ministrica upravo ukinula Annu Frank. Pa kad su ga toliko moljakali, Tajani se na koncu i ispričao. Možeš si misliti. Pa onu diplomatsku notu protiv Tajanija koja nije otišla u Bruxelles trebali bi poslati i na vlastitu adresu: Trg Svetog Marka 2, Zagreb, Hrvatska.

1781822

UTORAK
Hoće li SDP raspustiti cijeloga sebe?

Vidim da SDP-ovci nešto mumljaju nakon što su raspustili organizaciju u Vrgorcu i za ožujak zakazali stranačke izbore. Vrh stranke kaznio je ogranak jer su na nedjeljnim vrgoračkim lokalnim izborima uspjeli skupiti mizeriju od 50 glasova.

Za pobjednika, Nezavisnu listu mladih, koja se u tom mjestašcu od 6572 stanovnika prvi put natjecala, glasalo je 1185 birača i time su osvojili 16 od 27 mjesnih odbora. HDZ je znatno podbacio, s 854 glasova pripalo im je šest mjesnih odbora. No, SDP je ispao totalni užas. Pedeset glasača i jedan jedini mjesni odbor. Za to je bilo bolje ne izlaziti.

A kako im se taj fijasko dogodio ne treba ti velika pamet da pogodiš budući da SDP gledamo i na velikoj pozornici u ovih proteklih dvije i kusur godina. Kad Bernardić izađe za saborsku govornicu, njihovi se glasači smrznu od straha da će opet samo drobiti floskule naštrebane pred malim ogledalom u kupaonici. Stranka za koju je glasalo 50 od 2280 aktivnih vrgoračkih birača – posve sigurno ne radi ništa. Ne misli ništa. Pa i ne vrijedi ništa.

A ako se SDP-ovci tješe da mali Vrgorac nije bitan, grdno se varaju. Škola im stiže već za europske izbore gdje će, posve je sigurno, također lupiti glavom o pod. A onda parlamentarni izbori, kuku i pomagaj. Hoće li onda i sami sebe raspustiti kao u Vrgorcu?

z2801k06

SRIJEDA
Kvaka je ipak u vrsnim profesorima književnosti

Oko ove nove školske lektire ne slažu se, naravno – kao što se i inače nikad ne slože – ni ovi koje je posjelo Ministarstvo Blaženke Divjak da naprave spisak za osnovnu i srednje škole. Zbog lektire danima šize pisci, nastavnici i uzbuđuje se javnost, a svi ponavljaju isto. Školski sustav ima zadatak pametno izabrati »prave« knjige i autore kako bi se što više djece namamilo da zauvijek zavole čitanje jer se u knjigama nalaze sve mudrosti, kao i sve obmane i budalaštine života. Dobro kažu.

Ali što je to pametno i što je pravo?

I koja bi to bila idealna zbirka za čitanje u školi kad na svijetu postoji preko 134 milijuna knjiga? Prema izračunima znalaca, upravo ih je toliko nastalo kroz povijest ljudske pismenosti. Pa sigurno onda da izbor nije jedan. Rezultate koje žele najbolji učitelji i odgajatelji moguće je kvalitetno ostvariti uz pomoć upravo nebrojenih varijanti popisa iz nepregledne riznice književnih djela. Može se, dakle, na sto načina dobro izabrati.

Okej, osjetljiva sam, kao i svi mi, kad se dira u neke knjige koje su mene formirale kad sam bila u prvoj dobi. Jasno je također da se neki naslovi bacaju iz škole zbog ideoloških idiotarija ili obične gluposti. I, da, važno je da su na popisu dobre stvari, a ne šund.

Ali još je puno važnije da škole imaju vrsne profesore književnosti. Samo takvi znaju zapaliti mozak i srce, oni će s lakoćom povezati obaveznu lektiru s drugim velikim djelima koja na drugačiji način govore o istome i s entuzijazmom otvarati djeci oči za nove svjetove i ideje. Popis lektire je kao skromna jelka na koju tek treba povješati brdo sjajnih kuglica. Glavno je pitanje, dakle, imamo li takav kadar da se pobrine za knjige čitanje. A baš tu smo dosta slabi.

PXL_140219_23578511

ČETVRTAK
Pa i Mostar je Hrvatska

Hrvatski porezni obveznici poklonili su 40 milijuna kuna Sveučilišnoj bolnici Mostar. Nitko ih, jasno – kao ni inače kad se poklanja i razdaje njihov novac – nije pitao žele li biti tako galantni prema građanima druge države nego je Vlada umjesto njih odlučila da – žele.

Banski dvori objasnili su da je Mostaru 40 milijuna »potrebno« da podmire što su dužni dobavljačima lijekova i ugradbenog materijala. Ako im mi ne damo novac, »prijeti im blokada«.
Istovremeno, veledrogerije u Hrvatskoj moljakaju po godinu i više da im se plati bar nešto za isporuke javnom zdravstvu pa se vlast oko toga slabo uzrujava. Zdravstvo u Hrvatskoj dužno je oko 8 milijardi kuna, a samo dobavljačima lijekova oko dvije milijarde.

Nema kod nas, recimo, ni za vijke koji su potrebni za operacije kralježnice, bolnice ih dobivaju na kapaljku pa pacijenti koji ne mogu hodati moraju biti strpljivi i čekati na red u nedogled. Nema ni za skupe terapije pa je ministar zdravstva Kujundžić – kome se u sustav slijeva 16,5 posto od svake radničke plaće – svojedobno predložio da se za to skupljaju donacije građana i pravnih osoba. Jednu strašnu i rijetku bolest imaju u Hrvatskoj samo dvije djevojčice, ali za jednu je lijek odobren, za drugu nema. Nema za Hitnu pomoć. Nema za raspadnute i neopremljene bolnice.

No u Mostar se šalju pare jer su oni, eto, dužni. Treba izdržavati modernu bolnicu na 30.000 četvornih metara, s 500 kreveta i 13 vrhunski opremljenih sala. Tamo su Vladini izborni glasovi, pa za to mora biti. A u glavnom gradu bivše Herceg Bosne ionako misle da je to Hrvatska, a ne BiH. Samo je pitanje vremena.

RI1302ED9

PETAK
Ni Miškoviću, izgleda, nikad dosta

Ni on nije izdržao. Damir Mišković. Vlasnik nogometnog kluba Rijeka, opjevani dobročinitelj i mecena.

Zadarsko državno odvjetništvo podiglo je optužnicu protiv Miškovića i njegovog oca Šime te glavnog direktora i jednog poslovođe građevinskog poduzeća TEH-Gradnja iz Zagreba zbog raskošne Miškovićeve vile u jednoj uvali na otoku Pagu. Dio Miškovićevih dvora sagrađen je, kažu i DORH i fotografije, na samoj obali, zaštićenom pomorskom dobru. U zabranjenom pojasu uz kuću betonirali su skoro dvjesto metara šetnice i veliko kupalište s dva mola, podigli rampu, zidove, stubišta i pomoćni objekt.

U optužnici koja još nije potvrđena traže se uvjetne za Miškoviće i dvojicu odgovornih iz firme koja im je gradila vilu, a od TEH-Gradnje da sve sruši i dovede obalu u prvobitno stanje, plus milijun kuna kazne za protuzakonito postupanje.

Vidjet ćemo kako će ovo završiti, ali Mišković nipošto nije usamljen slučaj. Mnoge utjecajne i bogate »face« u Hrvatskoj, uključujući i neke poznate političare, počnu u jednom trenutku smatrati da su bolji od svih ostalih. Da se zakoni na njih ne odnose. I da će, ako se štogod i iskomplicira, svojim vezama učiniti da stvar legne bez posljedica. To godinama gledamo diljem države. Kraj svega onoga što imaju, maše se pohlepno i za ono što im ne pripada? Tako je, čini se, i Mišković prisvojio pomorsko dobro na Pagu. Ni on nije izdržao. Nikad dosta. I zato bi baš takve slučajeve trebalo najstrože kažnjavati. Da se moćnici obeshrabre.

S162VK60