Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
22. studenoga 2019.
Ispis članka: SANJA MODRIĆ Je li Bozaniću odzvonilo? - Novi List

NoviList.hr

SANJA MODRIĆ Je li Bozaniću odzvonilo?

Pardon

4. travanj 2019 14:44

Napisao: Sanja Modrić

Ne znamo sprema li se Papa doista smijeniti kardinala Josipa Bozanića, o čemu se lani direktno nagađalo citirajući »dobro upućene crkvene izvore«. Smeta li Papi što je otkriveno da je prva glava Katoličke crkve u Hrvatskoj, kao još nekoliko katoličkih kardinala, deponirala puno vlastitog novca u Vatikansku banku?

Snimio Vedran KARUZA

Primjer prvi. Studentski kapelan, velačasni Damir Stojić, pozvao je Darija Kordića da polaznicima zagrebačkih fakulteta u domu »Stjepan Radić« govori o vjeri u Isusa Krista. U utorak navečer to je predavanje i održano.

Svatko sigurno zna, uključujući i kapelana Stojića i njegove pretpostavljene, da je Kordić ratni zločinac koji je za pokolj 116 civila u Ahmićima 1993. godine dobio u Haagu 25 godina zatvora. Pod njegovim zapovjedništvom, snage Hrvatskog vijeća obrane, koje je operiralo u BiH, likvidirale su cijelo bošnjačko selo uključujući žene, starce i bebu od tri mjeseca.

Takvome dati pozornicu i mikrofon da studente – ili bilo koga – nadahnjuje svojom »besprijekornom pobožnošću«, to može samo netko vrlo zao ili netko potpuno lud. No, kapelan Damir Stojić, službeno lice Bozanićevog crkvenog establišmenta, pozvao je ratnog zločinca za predavača usprkos ovoj maloj definiciji kojoj se nigdje na bijelom svijetu ne bi moglo naći zamjerke.

Primjer drugi. Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić izjavio je u ponedjeljak da će se na Bleiburgu i ove godine svejedno održati misa za stradale pripadnike ustaških i domobranskih postrojbi nekadašnje NDH i civile koji su s njima bježali iz Hrvatske nakon kapitulacije Hitlerovog fašizma.

Taj »tuk na utuk« iz vrha Katoličke crkve u Hrvatskoj znači direktnu i oštru konfrontaciju sa crkvenim vlastima u Austriji koje su nedavno zabranile misu na Bleiburgu jer se u toj zemlji, kako je pojasnio predsjednik tamošnje Biskupske konferencije, bleiburška komemoracija »doživljava kao fašistički skup«.

Primjer treći. I među klerom ovdašnje Katoličke crkve isplivalo je u posljednje vrijeme više javnosti poznatih slučajeva pedofilije, a crkvene vlasti reagirale su na sve njih tek nakon ozbiljnog pritiska javnosti, ostavljajući mučan dojam da bi ih najradije zataškale.

Primjer četvrti. U Veroni je prije nekoliko dana održan »Svjetski kongres obitelji«, a sudjelovalo je i izaslanstvo obiteljaša Željke Markić koji uživaju svesrdnu ideološku i financijsku podršku hrvatskog katoličkog vrha.

Papa je, međutim, izjavio da se veronskom manifestacijom te ekipe »nije bavio« iako se ona zdušno poziva na katoličanstvo. Tamo čak nije poslao ni predstavnika Vatikana, a ni talijanske biskupske konferencije. Jer, kako je izričito objašnjeno, Papi i njegovim suradnicima strana je politička instrumentalizacija obiteljskih tema kao i konfrontacijski »način i stil« kojim se te skupine služe, a najčešće zato da potpomognu afirmaciji desničarskih stranaka u svojim zemljama.

Ne znamo jesu li (i) ovo što smo pobrojili razlozi što je u Zagreb stigao Papin izaslanik, umirovljeni poljski nadbiskup Jozef Michalik, i hoće li se njegova kontrola stanja u ovdašnjem crkvenom gremiju Kaptola – a komentatori odnosa u Crkvi smatraju da je upravo o tome riječ – baviti i očiglednim skretanjima od Papine politike skoro na svim frontama.

No za Hrvatsku bi bilo jako dobro da je tako, odnosno da inspekcija nadbiskupa Michalika nije ovdje samo i isključivo zbog milijunskih financijskih malverzacija novcem Crkve pod kapom lani smijenjenog Zbora prebendara. Također ne znamo sprema li se Papa doista smijeniti kardinala Josipa Bozanića, o čemu se lani direktno nagađalo citirajući »dobro upućene crkvene izvore«.

Smeta li Papi što je otkriveno da je prva glava Katoličke crkve u Hrvatskoj, kao još nekoliko katoličkih kardinala, deponirala puno vlastitog novca u Vatikansku banku? To jest, je li Bozaniću odzvonilo?

Kao pripadnica onog dijela građana Hrvatske koji, doduše, ne održavaju veze ni s većinskom, ni s drugim crkvama, smatram da bi za to bio krajnji čas. Skandalozno javno djelovanje pojedinih crkvenih prelata, koketiranje s politikom, napadna pozlata visokog klera u zemlji siromašnih ljudi i nespremnost da se ovdašnja Crkva odlijepi od starih i novijih propalih ideologija i osoba koje su osramotile hrvatsko ime – traže novog čovjeka na vrhu.

Katolička crkva mogla bi biti blagotvoran društveni faktor, a nije. Osorna je prema svima koji pred njom ne padaju na koljena, često cinična i prijetvorna prema općim humanističkim načelima, ponekad krajnje zatucana, mizogina, slijepa za vlastite slabosti i netolerantna prema kritičarima i neistomišjenicima. Promjene su, prema tome, nužne. A je li ta nada brzopleta, vidjet ćemo.