Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 4° 1
Sutra: 4° 4° 1
18. studenoga 2018.
Ispis članka: SANJA MODRIĆ A referendum za povratak u socijalizam? - Novi List

NoviList.hr

SANJA MODRIĆ A referendum za povratak u socijalizam?

Pardon

30. kolovoz 2018 22:03

Napisao: Sanja Modrić

SANJA MODRIĆ A referendum za povratak u socijalizam?

Naša su brodogradilišta u proteklih 26 godina usisala više od 30 milijardi javnog novca koji su im na razne načine transferirale hrvatske vlade. Slično je bilo s bankama. Koje su onda prodane. Slično je bilo s mnogim tvrtkama od kojih su neke nekako opstale, a dosta njih svejedno nije. Oni kojima država nije uskakala s parama, često bi propali, a njihove uprave, a s njima i radnici, prozivali bi državu da je kriva za tužni sprovod njihovih poduzeća. Evo, zamalo su i tri desetljeća prošla od uspostave novog ekonomskog poretka, ali kad god negdje dođe do loma jer više nema za plaće, a ni za proizvodnju, kod nas se novac pokušava iznuditi od vlada. Traže se hitni krediti HBOR-a. Državna jamstva. Interventne pozajmice. Otpis dugova. Opraštanje poreza. Namirenje neisplaćenih osobnih dohodaka. Da vlasništvo opet preuzme država. I tako dalje. Repriza se upravo odigrava u Uljaniku i »3. maju«.

U drugim zemljama, na krize u poslovanju reagira se momentalnom sječom uprava, dogovorima s kreditorima o produljenju rokova otplate zajmova, promjenom poslovnog modela, programiranim stečajevima, kaznenim prijavama i raznim drugim poznatim metodama koje primjenjuje kapitalizam. Ovdje se napune autobusi za Markov trg.
Pa možda bi bilo vrijeme da se u Hrvatskoj organizira referendum za povratak u socijalizam. Pa da vidimo što se točno želi i da se to onda provede od »a« do »z«. Jer, po mnogim situacijama koje vidimo oko sebe, moglo bi se zaključiti da je dobrom dijelu naše poduzetničke kaste, a prvo i pogotovo onima neuspješnima, sada krivo što su početkom devedesetih tako jedva čekali kapitalističko društveno uređenje. Oni za sobom vode i svoje otupjele radnike koje su uvjerili da propast nije pred vratima jer su im vlasnici i menadžeri jalovi, a možda i kradu, nego zato što se država grozomorno urotila protiv njih pa zato ne driješi kesu, ne pomaže i ne spašava.

Mislili su, baje, da će svi oni postati uspješni kapitalisti i dovijeka voziti fine aute sa sjedalima od bijele kože. U međuvremenu, naravno, mnogi od njih prolaze na tržištu kao bosi po trnju. A onda bi svoje razvaljeno djelo uvalili pod skute državi, što će reći poreznim obveznicima, da oni pokriju i otplate njihove dubioze i dugove. Slično rezonira i radništvo, ili ovo što je od njega još ostalo.

Istina je, doduše, da se cijelo ovo društvo u ove tri decenije do sita nauživalo tranzicijskih prljavština koje se više ne daju ni nabrojiti. Privatizacijskih pljački. Nesposobnih i lijenih vlada. Korumpiranih političara. Nekažnjenih lopova u vlasti, lokalnih šerifa i potpunih idiota. Utajivača poreza s vilama od 800 kvadrata. Poslušničkih institucija. Veza i poznanstava. Pride ustaša i partizana. I šupljeg populizma. Zato nije čudo da je povjerenje u sustav općenito ravno nuli.

Ali zato ne gasne uvjerenje da vlade moraju vaditi novac i gasiti požare, da je to, dapače, njihova državnička dužnost. Ali nije. Osim ako Hrvati – a bili bismo po tome jedini na svijetu – ne izađu na referendum i proglase da im se kapitalizam nije dopao i da ponovno žele živjeti u socijalizmu. Probali, eto, ali sorry, ispostavilo se da to nije za nas.