Rekonstrukcija HDZ-a?

BRANKO MIJIĆ: Igre prijestolja

Branko Mijić

snimio Darko Jelinek

snimio Darko Jelinek

Nije nikakva tajna da Davor Ivo Stier od svoje ministarske demisije okuplja jedan dio nezadovoljnih HDZ-ovaca, Tomislav Karamarko sve češće javno istupa željan velikog »come backa« i druge šanse, spominju se imena Ivana Domagoja Miloševića, Tomislava Tolušića, Ivana Penave i uvijek tajnovitog Milijana Brkića. Na sve to premijer Plenković još uvijek odmahuje rukom lakonski poručujući »sve je dobro, osamdeset dva je bila većina u petak«.

placeholder


Nakon rekonstrukcije Vlade potrebna je rekonstrukcija HDZ-a za pobjedu na sljedećim izborima, rukavica izazova koju je Andreju Plenkoviću u lice bacio jedan od njegovih oponenata, bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač, nije samo drska provokacija koja bi nekada rezultirala njegovim promptnim izbacivanjem iz stranke, već najava da bi nakon predsjedničkih izbora i unutarstranački mogli biti jednako neizvjesni i uzbudljivi.


Kovač je samo jedna od podzemnih rijeka koje će jednog dana izbiti na površinu noseći na valu nezadovoljstva mogućeg Plenkovićevog nasljednika. U mit o monolitnosti HDZ-a već odavno nitko ne vjeruje, stranku na okupu drži samo političko-privatno partnerstvo kojim su uzurpirali sve demokratske institucije vlasti i sve financijske resurse u državi koja se nezaustavljivo guši u tom Gordijskom čvoru.


Mogućnost da netko uzme mač u ruke i presječe taj neprirodni konkubinat zvono je na uzbunu, jer sve ono što bi u tom slučaju moglo isplivati na površinu, bilo bi nemoguće kontrolirati. Gubitak predsjedničkih izbora mogao bi biti taj okidač koji bi sljedeći kongres HDZ-a odveo tamo gdje je neslavno završila partija iz koje je velikim dijelom i proistekao.




Nisu, naravno, razlike u HDZ-u nacionalne, čak ni pretjerano svjetonazorske, jer se svaki od aspiranata na vlast poziva na Tuđmana i u skladu sa svojim potrebama interpretira njegovo djelo i ostavštinu, baš kao što se lažni monolit komunista raspao pozivajući se na mrtvog Tita. Ono oko čega se danas ne slažu i oko čega se natječu HDZ-ove perjanice, stupanj je autoritarnosti kojim treba vladati i strankom i državom. Zato su i reakcije na rekonstrukciju Vlade bile tako burne, kao i na Europarlamentarne izbore, jer su poslale jasan signal da se Plenković pokušava već sada okružiti svojim ljudima, postepeno mijenjajući krvnu sliku stranke.


Nije samo Miro Kovač to shvatio najavljujući »rekonstrukciju HDZ-a« već su gotovo istodobno svoje predsjedničke ambicije počeli isticati i ostali nezadovoljnici. Nije nikakva tajna da Davor Ivo Stier od svoje ministarske demisije okuplja jedan dio nezadovoljnih HDZ-ovaca, Tomislav Karamarko sve češće javno istupa željan velikog »come backa« i druge šanse, spominju se imena Ivana Domagoja Miloševića, Tomislava Tolušića, Ivana Penave i uvijek tajnovitog Milijana Brkića. Na sve to premijer Plenković još uvijek odmahuje rukom lakonski poručujući »sve je dobro, osamdeset dva je bila većina u petak«.


I da, nema premijer nikakvih problema dok god se množe saborske ruke koje će ga svesrdno, do kraja mandata podržavati, a da on pri tom uopće ne mari što je među njima sve manje onih hadezeovskih! No mirni dani na Markovom trgu trajat će samo do predsjedničkih izbora, jer ako aktualna predsjednica ne osvoji drugi mandat, Plenković će upravo u Kolindi Grabar-Kitarović dobiti najžešćeg protivnika unutar HDZ-a! Želi li ostati u politici ako izgubi Pantovčak, Kolindi Grabar-Kitarović neće preostati ništa drugo do kandidirati se za predsjednika stranke! Samo je premijerska ambicija jača od predsjedničke!


Već sada se predsjednica na toj ljestvici poželjne autoritarnosti, kojom se mjeri stupanj hadezeovskog poimanja demokracije, smjestila bliže Tomislavu Karamarku i Ivanu Penavi nego li Andreju Plenkoviću. I njezina predizborna kampanja, uključujući postupanje prema migrantima, koji je »objasnila« u stranim medijima, obračun s pučkom pravobraniteljicom i još mnogo toga, govori da je Kolinda Grabar-Kitarović sklonija diktaturi u celofanu nego li blažim, oblicima režima kojeg u svojim dvostrukim konotacijama vladanja propagira Andrej Plenković.


U toj igri moći mogao bi se odvijati sljedeći kongres HDZ-a. Neka cvjeta stotinu buzdovana, a neka pobijedi najbolji. Nama je ionako svejedno, hoće li nas snaći polagana ili brza smrt. Igre prijestolja uskoro završavaju.