Komentar Dražena Ciglenečkog

HDZ je postao sasvim obična stranka

Dražen Ciglenečki

snimio Petar Fabijan

snimio Petar Fabijan

Nitko nije pomislio niti da bi već aktualna koalicija s Miloradom Pupovcem mogla biti politički teret HDZ-u na lokalnim izborima, pa je normalno da to nisu bile ni najave o savezu s HNS-om. Lojalnost birača HDZ-a je bez presedana u europskoj politici. Doduše, HDZ više ne može na izborima računati na brojke iz devedesetih godina, podršku od preko 40 posto na nacionalnoj razini. Ali, između četvrtine i otprilike trećine birača uvijek će na listićima zaokružiti HDZ.



Nakon nedjeljnog kruga lokalnih izbora, u medijima se možda najviše analiziralo jesu li informacije da predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak želi koalirati s HDZ-om negativno utjecale na rezultate pojedinih kandidata njegove stranke.


Konkretno, jesu li Anka Mrak Taritaš u Zagrebu, Predrag Štromar u Varaždinskoj županiji i Valentin Dujmović u Dubrovniku izgubili koji glas zato što je dio birača lijeve i liberalne orijentacije apstinirao zbog realne mogućnosti da HNS uđe u HDZ-ovu vladu. Teško je to procijeniti, ali nije isključeno da bi, recimo, Anka Mrak Taritaš pobijedila Milana Bandića da Vrdoljak nije koketirao s HDZ-om.


Simptomatično je, međutim, da ovakvih kalkulacija nije bilo kad je riječ o Plenkovićevoj stranci. Praktično se nitko nije zapitao je li HDZ mogao u nedjelju i bolje proći, možda zadržati Gospić i Ogulin ili preoteti SDP-u Sisak, da se nisu jasno nazirale konture buduće suradnje Plenkovića i HNS-a.




Bilo je razloga za to, jer HNS za prosječnog birača HDZ-a predstavlja komunizam, liberalni fašizam, Jugoslaviju i Udbu. Ali, posve je očekivan izostanak analiza o eventualnoj štetnosti priča o koaliciji s HNS-om za kandidate HDZ-a. Ispravno se, naime, smatra da biračku vojsku HDZ-a gotovo ništa ne može odvratiti od potpore toj stranci.


Nitko nije pomislio niti da bi već aktualna koalicija s Miloradom Pupovcem mogla biti politički teret HDZ-u na lokalnim izborima, pa je normalno da to nisu bile ni najave o savezu s HNS-om. Lojalnost birača HDZ-a je bez presedana u europskoj politici. Doduše, HDZ više ne može na izborima računati na brojke iz devedesetih godina, podršku od preko 40 posto na nacionalnoj razini. Ali, između četvrtine i otprilike trećine birača uvijek će na listićima zaokružiti HDZ. I još kad je odaziv slab, kao što je bio na lokalnim izborima, dobri rezultati HDZ-a su zajamčeni.


Jednako biračima ponaša se i velika većina pripadnika vodstva HDZ-a. Spremni su podržati apsolutno sve što zamisli predsjednik stranke, neovisno o tome zove li se on Jadranka Kosor, Tomislav Karamarko ili Andrej Plenković. Svaki predsjednik HDZ-a je vrlo snažan stranački lider dok obnaša tu dužnost. Manifestiralo se to i u utorak, kad se Plenković pohvalio novinarima da je od prisutnih na sjednici predsjedništva HDZ-a dobio stopostotnu podršku za koaliciju s HNS-om. Ista reakcija bila bi i da im je Plenković predložio da se iz imena stranke izbaci pridjev hrvatska, s obrazloženjem da je zastario.


Dakle, suradnja s narodnjacima neće bitnije umanjiti šanse HDZ-a na idućim izborima, to se može prognozirati sa značajnom sigurnošću. I stoga bi se to moglo ocijeniti kao odličan Plenkovićev potez u nastojanju da zadrži parlamentarnu većinu.


No, nešto će se ipak važno promijeniti nakon odluke HDZ-a da koalira s HNS-om. HDZ je na ovaj način postao sasvim obična stranka. Dosad se HDZ mistificiralo kao posebnu stranku hrvatskih domoljuba, koji su brana svim antidržavnim tendencijama. Čelnici HDZ-a inzistirali su da vode stranku koja je različita od ostalih, koja nije tu samo zbog vlasti nego ima naročitu misiju očuvanja hrvatstva.


Naravno da su to bile besmislice, ali su palile. HDZ se u javnosti vrednovalo po nekim drukčijim kriterijima, zahvaljujući čemu su se i, primjerice, brzo politički oporavili nakon što su, kao prva stranka u hrvatskoj povijesti, optuženi za pljačku državne imovine. Ali, jednoglasnom odlukom o partnerstvu s HNS-om, s jugoslavenima, komunistima i udbašima, HDZ se pretvara u stranku – business as usual.


Plenković i kolege priznali su da je za njih politika samo posao kao svaki drugi. Istovremeno su implicitno poručili i da jugoslavena, komunista i udbaša zapravo niti nema u hrvatskoj politici, da ih je desnica naprosto izmislila kako bi plašila svoje birače. Jer, ako tog mrskog soja nema u HNS-u, logično je da nije ni u SDP-u, koji HDZ-ovci ipak nešto manje preziru.


Istina, može se pretpostaviti da će sada za to zaduženi članovi HDZ-a tvrditi da neće surađivati s Vesnom Pusić, simbolom Jugoslavije i protuhrvatske rabote, da HNS bez nje nije što je bio, da su to stručnjaci. Međutim, predsjedništvo HDZ-a se stopostotno suglasilo s Plenkovićevom namjerom da uvede u Vladu HNS kad se nije znalo da će se Vesna Pusić i Goran Beus Richembergh tome suprotstaviti.


Predsjedništvo HDZ-a odlučilo je koalirati s Vesnom Pusić, čak bi im drago bilo da ona u Saboru podržava Vladu, jer svaki je glas u ovoj situaciji dobrodošao. Zato će ta odluka imati dalekosežne posljedice na percepciju HDZ-a.