Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 10° 6
Sutra: 10° 10° 6
21. studenoga 2018.
Ispis članka: PIŠE BRANKO MIJIĆ Polako postaje jasno što bi za Uljanik mogla značiti riječ diverzifikacija - Novi List

NoviList.hr

PIŠE BRANKO MIJIĆ Polako postaje jasno što bi za Uljanik mogla značiti riječ diverzifikacija

Komentar Branka Mijića

20. srpanj 2018 12:58

Napisao: Branko Mijić

Kako god se na koncu završila diverzifikacija u Uljaniku, jedno je sasvim sigurno: Hrvatska ne bi preživjela još jedan Agrokor

Snimio Sergej Drechsler

Kada poželite prevesti tu riječ, Hrvatska enciklopedija reći će vam da je to »proširenje gospodarske djelatnosti na veći broj proizvoda ili usluga, proširenje asortimana proizvodnje ili prodaje proizvoda«. Poslovno to je »strategija ulaganja kod koje ulažete u različite kategorije imovine kako biste smanjili svoj ukupni rizik«.

Zašto se riječ diverzifikacija danas učestalo spominje u vezi s Uljanikom i opstankom hrvatske brodogradnje? Navodno strateški partner traži tu, kako se već piše i izgovara, diverzifikaciju kako bi spasio posrnulo brodogradilište. Kako bi on to proširio asortiman proizvodnje i smanjio ukupni rizik? Pa osim gradnje brodova, koja zapinje i više nije tako unosna, tu bi se mogla izgraditi, recimo, marina i/ili remontno brodogradilište za jahte i skupocjene jedrilice.
Super! Tko bi mogao imati nešto protiv takvog razvojnog projekta kompatibilnog brodogradnji? Da, ali možda bi ipak to mogao biti i nekretninski biznis? Kakav? Nekretninski, ono hoteli, zgrade na četiri kata, pa tako deset tisuća stanova, apartmana, penthousa, bazena.

I tako nam polako postaje jasno što to znači i što bi to radila diverzifikacija u Uljaniku. Naravno da nitko živ ne bi stanovao u sobi s pogledom na brodogradilište i uživao u navozima i dizalicama, te se divio zavarivačima i cjevarima. Brodogradnja je u Puli započela davne 1856. godine, ali uvijek je od tradicijskih vrijednosti i broda kao proizvoda Uljanikova najveća vrijednost bilo zemljište uz more na kojem se smjestio, a koje uključuje i atraktivne dijelove obale.

Nije nikakva tajna da te lokacije nisu jučer zapele za oko onima koji bi se bavili »nekretninskim biznisom«, već dvadesetak godina one su na meti i u planovima onih koje vještina i znanje građenja brodova nimalo ne zanima. I ne bi tu bilo nikakvog problema, nikakvog nesporazuma da netko otvoreno kaže: Ljudi, ovo je idealno mjesto za nekretninski biznis, za hotele, zgrade na četiri kata, deset tisuća stanova, apartmana, penthousa, bazena koji će nam donijeti više novaca i koristi nego brodogradnja s kojom smo vječno na gubitku! I zato želim kupiti Uljanik!

Ne, to se nitko ne usudi otvoreno reći, pa onda moramo lomiti jezik i prste s diverzifikacijom kako bi se na mala vrata ušlo u Uljanik i amortizirao gnjev radnika i njihovih obitelji koje bi diverzificirali na ulicu, u bijedu i siromaštvo. I da, usput državi ostavili da vrati jamstva koja je dala bankama za »spas hrvatske brodogradnje« kako njihov nekretninski biznis ne bi bio opterećen tom hipotekom koju ćemo, po starom dobrom običaju, od dokapitalizacije banaka do danas, vraćati mi, porezni obveznici.

Brodogradnja je danas figa koju mnogi drže u džepu. Zato sindikati otvoreno prozivaju lokalnu samoupravu i politiku da se jasno odrede oko sudbine Uljanika. Zato ministar financija Zdravko Marić neće olako odriješiti državnu kesu, jer će njegova glava biti na panju. Zato ministar gospodarstva Darko Horvat kaže da bi država za ugovorene brodove trebala osigurati 571 milijun eura jamstava, znajući da ih je netko ugovorio u minusu vodeći računa jedino o svom bonusu.

Kako god se na koncu završila diverzifikacija u Uljaniku, jedno je sasvim sigurno: Hrvatska ne bi preživjela još jedan Agrokor.