Na prvi pogled Agrokor i jasenovačka »Za dom spremni« ploča nemaju nikakve međusobne veze osim što nepogrešivo detektiraju funkcioniranje aktualne HDZ-ove vlasti.

Odgađaj dok ne zaborave, omiljena je Plenkovićeva metoda koju racionalizira predstavljajući se javnosti kao smiren čovjek koji odluke ne donosi naprečac važući prije donošenja odluka sve njezine dobre i loše strane. Mogao bi nam se Plenković praviti mudracem da nije vremena koje ga demantira. Tako će nam »Kusićevo povjerenstvo« ove srijede, točno dan uoči istjecanja roka koje mu je dala Vlada, dati svoje mišljenje o Plenkovićevoj »dilemi« dvostrukih konotacija pozdrava ZDS.

I već sada je izvjesno da tog dana nećemo biti ništa pametniji, jer oko toga se i nema što pametovati, sve je tu kristalno jasno, a sijede akademske glave poslužit će tek kao Plenkovićev alibi za kupovanje vremena i HDZ-ovu politiku povijesnog revizionizma pod krinkom tobožnje »osude svih totalitarnih režima«. I ništa se neće dogoditi, ostat će status quo, a »problem« će biti »riješen« tako što je ploča preseljena iz Jasenovca u obližnju Novsku.

Istom formulom »dvostrukih konotacija« oko Agrokora premijer sada pokušava spasiti Martinu Dalić, a »preseliti« najslabiju kariku, Antu Ramljaka, kao da ćemo čekajući novog povjerenika zaboraviti kako je potpredsjednica Vlade autorica lex Agrokor i po zapovjednoj odgovornosti prva za sve što se s kompanijom zbiva. Može se sada javnost preparirati astronomskim savjetničkim honorarima i Ramljakovim sukobom interesa, ali za sve je to Martina Dalić kao neposredno mu nadređena morala znati. I znala je, jer da je toliko nemarna, naivna i nesposobna ne bi u svojoj političkoj i biznis karijeri stigla tu gdje je sada.

I zato je sada Plenković s Agrokorom, baš kao i sa ZDS pločom, prisiljen kupovati vrijeme, ne bi li nam čula otupila i ne bi li nam pažnja oslabila dok smo bukvalno i medijski zatrpani snježnim nepogodama i polovnim izraelskim borbenim avionima. Čekajući da nam objavi ime novog povjerenika, postaje nam jasno da premijer ni sam ne zna što bi s Agrokorom, pa ga delegira Dalićki, baš kao što je ploču uvalio akademiku Kusiću.

Problem je još jednom uspješno izmješten iz točke A u točku B. A posao oko Agrokora, koji će se sasvim sigurno protegnuti do krajnjeg zakonskog roka, 10. srpnja, ako ne i dulje, preuzele su pouzdane partijske strukture HDZ-a. Stoga bi najmanje iznenađenje bilo da Plenković upravo iz stranačke nomenklature izvuče nekog od stručnjaka ili simpatizera koji će nastaviti Ramljakov posao.

Urušavanjem imperija Ivice Todorića i smrću Marijana Hanžekovića, dvojice iz pokera stvarnih »gospodara Hrvatske«, na stolu je veliki ulog. Osim preraspodjele materijalnih bogatstava valja presložiti i portfelje moći koje ona sobom nose, a to je znatno teži posao od političkog preslagivanja vladajuće većine u Saboru. Zato pitanje novog povjerenika za »Agrokor« nije samo pitanje »Agrokora« već i titulara kojem će u vlasništvo pripasti Hrvatska.

I koji će jednog dana odlučivati i o Plenkovićevoj sudbini.