Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
24. rujna 2018.
Ispis članka: BRANKO MIJIĆ Vježbanje vječnosti: Nema više Darka, otišao je nedavno Žorž, a sada i Nelko - Novi List

NoviList.hr

BRANKO MIJIĆ Vježbanje vječnosti: Nema više Darka, otišao je nedavno Žorž, a sada i Nelko

Vježbanje života

7. kolovoz 2018 15:02

Napisao: Branko Mijić

Nezaboravnom profesoru, Žoržu i Nelku in memoriame ispisivat će neki pozvaniji i stručniji, no to njihovo zajedničko i unikatno djelo nadraslo je i pisca i dramaturga i redatelja, baš kao i HNK Ivana pl. Zajca, postavši ne samo simbolom i prepoznatljivim znakom Rijeke i Riječana, već i putokazom kako se iz umjetničkog suočavanja s prošlošću može vizionarski skicirati budućnost.

snimio Ivica Tomić

Nema više Darka, otišao je nedavno i Žorž, a sada i Nelko..., javila je tužnu vijest u subotnje jutro Loredana Gašparović.

U samo godinu i pol ostali smo bez Darka Gašparovića, Georgija Žorža Para i Nedjeljka Fabrija, od kojih je svaki za sebe bio grandiozna ličnosti hrvatske kulture, a koje je životna sudbina povezala kao autorski trojac u jednu kultnu, ako ne i najbolju, sasvim sigurno najvažniju kazališnu predstavu stvorenu i odigranu u Rijeci.

– »Vježbanje života« se dogodi jednom u životu, i kao takvo je apsolutno neponovljivo, profesorski točno je zaključio Darko Gašparović.

Nezaboravnom profesoru, Žoržu i Nelku in memoriame ispisivat će neki pozvaniji i stručniji, no to njihovo zajedničko i unikatno djelo nadraslo je i pisca i dramaturga i redatelja, baš kao i HNK Ivana pl. Zajca, postavši ne samo simbolom i prepoznatljivim znakom Rijeke i Riječana, već i putokazom kako se iz umjetničkog suočavanja s prošlošću može vizionarski skicirati budućnost.

Mogli bismo sada detektirati sve što je prethodilo praizvedbi »Vježbanja života« 28. veljače 1990. godine, nabrajati sve uspjehe, od kojih je svakako najveći rasprodano gledalište na svih 86 izvedbi, valjalo bi spomenuti i nezaboravne uloge Neve Rošić kao Mafalde i prije 10 godina prerano preminulog Galiana Pahora kao Fumula, kao i sve ansamble, tehničko osoblje i sve one koji su dali svoj doprinos ovoj nesvakidašnjoj predstavi, ali ova predstava i nakon odlaska njezinih autora ostaje nam baština koju pomno valja proučavati i slijediti.

»Vježbanje života« ovakvo kakvo je, unikatno i neponovljivo, moglo je nastati samo zato što je stvaralačko nadahnuće autorskog trojca pratilo probuđeno zanimanje Riječana u potrazi za svojim i identitetom grada u kojem žive. Otkrivanje tog složenog povijesnog mozaika započeto na stranicama Fabrijevog romana, a potom i cijele Jadranske trilogije, pretočeno u kazališnu predstavu dovelo je do toga da su grad i njegovi stanovnici počeli disati na jedan drugačiji način. Vodile su se javne rasprave o Rijeci, publicirale knjige i časopisi, otkrivali njezini dobri duhovi i vizionari, a mlade generacije Riječana dobile su priliku trasirati novu vizuru grada. Korzo je popločano, grad se nastojao vratiti moru kao svom glavnom ishodištu, bujao je kulturni i umjetnički život. I ono što je najvažnije, svi koji su se ćutili Riječanima, dobro su se i ponosno osjećali.

Zašto nam je »Vježbanje života« bitno i danas, kada njegovih autora više nema među nama? Zato što će Rijeka 30 godina nakon praizvedbe te majke svih svojih predstava postati Europskom prijestolnicom kulture. Njezin moto »Luka različitosti« lako je prepoznati i iščitati iz »Vježbanja života«, ali i tu 2020. godinu obavezuje ono što je započeto te 1990. Vježbanje života nikada ne smije prestati, kultura mora postati zamašnjak koji će pokrenuti cjelokupan razvoj grada kako bi Rijeka koju sanjamo postala stvarnost. Ne učinimo li to, slaba će nam utjeha biti da smo trenutačno možda europskiji od ostatka Hrvatske.

Ako ništa drugo, to smo dužni i bit će to najljepša hvala Darku Gašparoviću, Žoržu Paru i Nedjeljku Fabriju. Njima trojici koji su nam pokazali kako se vježba vječnost.