Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 8° 1
Sutra: 8° 8° 1
18. studenoga 2018.
Ispis članka: Dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji - Novi List

NoviList.hr

Dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji

Iza pozornice Branka Podgornika

22. lipanj 2018 17:08

Napisao: Branko Podgornik

Malo tko se pita gdje će državni proračun nadoknaditi izgubljene prihode. Ministar financija Zdravko Marić vjeruje da će izgubljeno vratiti većim prihodima proračuna putem gospodarskog rasta, ali priznaje da porezno rasterećenje nije dovoljno za ekonomski uzlet

Snimio Damir ŠKOMRLJ

Vlada je u pravu kada očekuje da će nastavak porezne reforme od iduće godine naići na odobravanje javnosti. Sniženje PDV-a s 25 na 24 posto, kao i moguće smanjenje poreza na plaće, trebalo bi građanima ostaviti više novca za osobnu potrošnju, što bi povećalo njihovu kupovnu moć.  

To se, istina, ne mora nužno dogoditi. Nema jamstva da će trgovci i ostali poslodavci niže poreze pretočiti u niže cijene proizvoda i u veće neto plaće. Neki će možda dobitak na sniženju poreza ostaviti sebi, odnosno povećati marže. Ipak, mnoge će poslodavce konkurencija na tržištu ponukati da novac, kojeg se država odriče, podijele s radnicima ili potrošačima.

Malo tko se pita gdje će državni proračun nadoknaditi izgubljene prihode. Ministar financija Zdravko Marić vjeruje da će izgubljeno vratiti većim prihodima proračuna putem gospodarskog rasta, ali priznaje da porezno rasterećenje nije dovoljno za ekonomski uzlet.

Naposljetku, porezno rasterećenje poslodavaca, a malim dijelom i radnika, posvuda je uobičajeno. S druge strane, države sve teže financiraju mirovinski, zdravstveni i obrazovni sustav, koji su najveće stavke u proračunu. To se osobito osjeća u Hrvatskoj, u kojoj je gospodarstvo slabašno, a broj zaposlenih premalen u usporedbi s brojem korisnika proračuna.  

Stoga je i ishod najnovijeg poreznog rasterećenja izvjestan. Zaposlenima će se možda povećati plaće, ali država će izgubiti dio novca za svoje funkcije. Radnik će dobiti malo više u džep, ali će morati više iz džepa plaćati za liječenje, školovanje djece i mirovinsku štednju, ako mu nešto ostane. Što dobije na mostu, izgubit će na ćupriji. To nije nikakva hrvatska posebnost, već dugogodišnji proces koji se iz Amerike seli u Europu. Socijalne i neprofitne funkcije koje obavlja država postupno preuzimaju banke i privatni sektor. Oni komercijaliziraju liječenje, obrazovanje i mirovinski sustav. Povećavaju cijenu obavljanja tih funkcija, ponajprije na štetu građana. Država će možda uzimati manje kredita, ali će se građani morati zaduživati više nego ikad.

To je razljutilo dužnosnicu njemačke Ljevice Sahru Wagenknecht koja je upozorila na siromašenje građana u članicama EU-a. Mladi ljudi, kaže, nemaju puno šanse u životu, obrazovne ustanove i bolnice sve teže funkcioniraju, pa su države prisiljene privatizirati javne institucije i rezati socijalna davanja. Tvrdi se da nema novca – iako su lani, rekla je, vlasnicima banaka i kompanija u članicama EU-a isplaćene rekordno visoke dividende od 323 milijarde eura.

Očito je gdje završava novac iz poreznih rasterećenja, koje provode vlade u Hrvatskoj i članicama EU-a. Očito je zašto države i građani uglavnom siromaše. Jasno je da bi vlade trebale porezima zahvatiti novac tamo gdje ga ima u obilju, ali one to ne čine. Tvrde da bi viši porezi na bogate otjerali investitore. Međutim, investitori unatoč smanjenju poreza ne dolaze, a radnici odlaze iz zemlje. Po svemu sudeći, nešto je trulo u temeljima ustaljenog poretka i Europske unije, pa nije čudno da pucaju po šavovima.