Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 2n
Sutra: 14° 14° 2n
14. studenoga 2018.
Ispis članka: BRANKO PODGORNIK U gospodarstvu 'izvana gladac, iznutra jadac' - Novi List

NoviList.hr

BRANKO PODGORNIK U gospodarstvu 'izvana gladac, iznutra jadac'

Iza pozornice

30. kolovoz 2018 16:55

Napisao: Branko Podgornik

Nitko, pa ni Vlada, ne treba se zavaravati podacima o rastu hrvatskoga gospodarstva, trenutačno boljim i od prosjeka EU-a, jer ispod površine teku duboko zabrinjavajući procesi

Snimio Sergej DRECHSLER

Neočekivani rast gospodarstva u drugom tromjesečju od 2,9 posto ugodno je iznenadio mnoge, pa i Vladu. Ona se pobojala da će osjetno usporavanje BDP-a, koje je Hrvatsku zahvatilo prošle zime, potkopati njezine planove i smanjiti proračunske prihode. Budući da će tijekom ljeta, po običaju, gospodarstvo opet znatno porasti, u Vladi vjeruju da će se ipak ostvariti očekivanih 2,8 posto rasta do kraja godine.

Nema sumnje da Hrvatsku stalno izvlači turizam, iako je gospodarstvu u drugom tromjesečju puno pridonio i izvoz. Međutim, nema jamstva da će blagi ekonomski oporavak zemlje, zabilježen u prošle tri i pol godine, potrajati. Gospodarstvo Europske unije, za koje je Hrvatska pupčano vezana, usporava svoj tempo. Vanjski poticaji za rast sve su slabiji, a unutarnjih poticaja u zemlji ima još manje.   

Nitko, pa ni Vlada, ne treba se zavaravati podacima o rastu hrvatskoga gospodarstva, trenutačno boljim i od prosjeka EU-a, jer ispod površine teku duboko zabrinjavajući procesi. Primjerice, potražnja je osjetno niža nego prije krize. Unatoč blagom rastu plaća, osobna potrošnja i dalje je sedam posto slabija nego 2008. godine, a ulaganja zaostaju barem 24 posto, prema podacima Hrvatske gospodarske komore. Dok Hrvatska gubi stanovništvo zbog masovnog iseljavanja, čini se da poduzetnici imaju sve manje motiva za nove poslovne pothvate, ali i za nastavak rada.   

Na to je ovih dana na svom blogu upozorio i ekonomist Guste Santini, ukazujući na dramatičan pad novih investicija u zemlji. Nove investicije jako su važne jer pokazuju što poduzetnici očekuju u budućnosti, hoće bi biti novog zapošljavanja, ili će se nastaviti masovno iseljavanje. Hrvatska je već izgubila gotovo 400 tisuća ljudi u prošlih desetak godina.

Santini je upozorio da su investicije poduzetnika postale manje od ulaganja u amortizaciju. Primjerice, u godini 2016. poduzeća su za amortizaciju izdvojila 32 milijarde kuna, a za investicije 25,2 milijarde.

Prošle godine za amortizaciju izdvojeno je 34,7 milijardi, dok su investicije pale na 23,7 milijarde. Kada su investicije niže od amortizacije, to znači da gospodarstvo smanjuje svoje kapacitete. Prema Santiniju, više se ne može reći da hrvatsko gospodarstvo stagnira, nego da se urušava. Prije krize svaki je treći poduzetnik u Hrvatskoj bio investitor, a danas tek svaki deseti. Drugim riječima, statistički podaci o rastu gospodarstva pokazuju da je izvana gladac, a iznutra jadac.

Da se Hrvatska nalazi u banani, pokazuje i Santinijeva analiza o padu profitne stope i učinkovitosti gospodarstva. Neovisno o tome što hrvatski poduzetnici u prosjeku imaju pozitivan financijski rezultat, problem je što među njima ima previše gubitaša. U posljednjih desetak godina gubitke bilježi 30 do 40 posto poduzetnika, što znači da je trećina tvrtki zrela za stečaj.

Ako se tome doda činjenica da je profitna marža u Hrvatskoj osjetno niža nego u razvijenim zemljama i da je lani dodatno pala – vjerojatno zbog gubitaka Agrokora – očito je da su naše tvrtke jako osjetljive na moguće potrese. Niska profitna marža znači da nemaju velik imunitet protiv financijske i ekonomske krize. Prema Santiniju, izbijanje nove krize pokrenulo bi lanac stečaja i ugrozilo više od stotinu tisuća radnih mjesta. Naše gospodarstvo, kaže, ne bi palo u recesiju, već u duboku depresiju.

Naravno, to nisu ugodna upozorenja, jer već danas gledamo propadanje pulskog Uljanika i riječkog »3. maja«, uz agoniju sisačke rafinerije ili posrtanje kutinske Petrokemije. Hrvatska se ne može uzdati u turizam, usprkos njegovim lijepim rezultatima, jer on ne omogućuje dovoljno stabilnu, sigurnu zaradu i zaposlenost.

Najveći generator radnih mjesta u gotovo svakoj zemlji je industrija. Tamo gdje postoji proizvodnja, bit će radnih mjesta, ljudi i kupovne moći, bit će potrebe za trgovačkim lancima i različitim dodatnim uslugama. Tamo gdje niču trgovački lanci, a proizvodnja propada, s vremenom će oslabiti kupovna moć, pa posla neće biti ni za trgovce, niti za ostale pružatelje usluga. A Hrvatska se nastavlja deindustrijalizirati, i bez nove krize. Industrijska proizvodnja raste osjetno sporije od ukupnoga gospodarstva, a danas je osam posto niža nego prije krize.