Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 8° 1n
Sutra: 8° 8° 1n
15. studenoga 2018.
Ispis članka: Tko se s Iranom preigrao? - Novi List

NoviList.hr

Tko se s Iranom preigrao?

Balkanski ambasador Zlatka Dizdarevića

13. svibanj 2018 09:35

Napisao: Zlatko Dizdarević

foto Reuters

Jedno od starih pravila u politici jest da se nikada ne smije dovesti u situaciju u kojoj su sve karte odigrane, pa povratka – ako se ne dobije sanjani maksimum – više nema. A baš se to dešava sada kada mnogi veliki igrači odigravaju, samo formalno na terenu Bliskog istoka, a zapravo na široj svjetskoj pozornici, igre nakon kojih za neke ništa više neće biti kao prije. U tim igrama i brojne uobičajene taktike i strategije rijetko su viđene, pa i nepoznate. Valjda zato jer su i mnogi ključni igrači po svojim profilima i dometima, ali i do sada neviđeno bolesnim sujetama kao pokretačima svega, također rijetko viđeni.

Pojednostavljeno, danas su mimo glavnog fokusa na prvoj liniji sudara, ne obavezno vojnog, dvije koalicijske trojke. Na jednoj strani zajedno su Donald Trump, vidno pogubljen u preopasnim nesnalaženjima (blago kazano), političkim groteskama i egzibicionizmima, potom Benjamin Netanyahu, nezajažljivi i samododjeljenom povijesnom misijom opijeni okupator i konačno, saudijski princ prijestolonasljednik Muhammad bin Salman, vlašću i ambicijama opsjednuti mlađahni beduin. Sva trojica zajedno košmarni su povod za zle slutnje najgore vrste.

Na drugoj strani, odjednom, ali dugoročno, bez obzira na vidljiviji »raketni« dio bliskoistočnog scenarija, moćnici su nekada respektabilne Evrope, lideri Njemačke, Velike Britanije i Francuske. Još uvijek dominantna Angela Merkel, poprilično nesnađena imitatorka nekadašnje »čelične lady« Theresa May i ambiciozni, drčni, ali po istinskim kapacitetima upitni Emmanuel Macron. Ishod krvave borbe za egzistencijalno pozicioniranje između ove dvije grupe, bez obzira na to što neće biti na bojnom polju, suštinski je za priču o budućim odnosima na planeti. Ako prva trojka prisili na bilo koji način Evropljane na savijanje kiičme, Trump, Bibi i zaigrani prestolonasljednik iz Rijada koji je već »sahranio« oca, kralja Salmana, morat će tada na novu liniju fronta. Tek tamo ih čeka istinska bitka bez neriješenog rezultata s Rusijom, Iranom, u pozadini Kinom, zemljama BRICS-a i nebrojenim drugim pristašama istinski novog svjetskog poretka. U tom sudaru jasni će biti i poraz i pobjeda.
Ako Evropa poklekne i odustane od obećanja datih da će nastaviti obećanu misiju s potpisnicama sporazuma i s Iranom, odoše i formalno pod ekonomsku i svaku drugu čizmu Amerike. Naprotiv, njihovo očuvanje na nogama, uspravno, otvara nove vidike za cijeli svijet. Gubitnicima se crno piše, prvo u vlastitim kućama, potom i na svjetskoj sceni. To valjda znaju.

Rat u kojem se istine na do sada neviđene načine izvrću sramnim medijskim dodvoravanjima zaigranim moćnicima pravda se groteskama o ljudskim pravima, demokraciji, pravdi, međunarodnom poretku itd. Iole razumnom promatraču jasno je, međutim, da je pokrenut temeljem procjena vlasnika globalnog kapitala, da im se poslušnici i potčinjeni otimaju. U odbrani otimačine svjetskih dobara de facto pljačkom, posebno energenata i vode, izmišljeno je takozvano »arapsko proljeće«. Njime su oni što se bude morali da se vrate u novi srednji vijek. Zato će ih voditi »umjereni islamisti (?!)«. A »revolucionare« operativce mraka vodit će Al Qaeda, ISIL i slični »koji će da ih obuče u vojnim znanjima, disciplini i surovosti...« Istinskim izmanipuliranim borcima za preobražaj snovi su oteti u startu.

Ova i slična precizno ispisivana uputstva »osloboditeljima«, u snishodljivo uvažavanim medijima Zapada, davno smo već zaboravili. Kolektivni umovi i pamet su oprani. Zato i jeste bilo moguće minulog četvrtka gledati kao normalno kako novinarima u Bijeloj kući detalje pogubne odluke Trumpa o ekonomsko-egzistencijalnom satiranju Irana objašnjava niko drugi do novi savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton. A ako je iko opasan po nacionalnu sigurnost Amerike, i šire, onda je to on. Jedan ga je pronicljivi američki novinar nazvao »cheerleaderom« Bushove administracije u invaziji na Irak s milion mrtvih, temeljem one monstruozne prevare i laži o Sadamovom oružju za masovno uništavanje.»So what!« Pa se čudimo gdje smo.

Priča o Bliskom istoku danas, mimo nijansi, jasnija je nego što se globalno prikazuje. Ukratko, Amerika, Izrael i Saudijska Arabija kao akteri i sponzori drame u Siriji, svako iz svojih razloga, do prije samo dva mjeseca tamo su gubili rat. Zemlja se oslobađa korak po korak. Propagandom preparirani to zovu »okupacijom« Sirije. Mentalna konstrukcija »najjačih na svijetu« poraz ne može podnijeti. Pogotovo ne od Rusije, davno otpisane i glupo zaboravljene. Vijetnam nije donio pamet. Posebno se ne može podnijeti činjenica povratka te »odjednom« Rusije na veliku geostratešku scenu. A uz Iran koji se dizao na svaki način na noge, nakon Sporazuma s pet svjetskih sila ( SAD, V. Britanija, Rusija, Francuska, Kina) plus Njemačka, topila se i nada Netanyahua o njegovoj vojnoj i svakoj drugoj dominaciji u regionu. Njihova ekskluzivnost posjedovanja atomske bombe na Bliskom istoku gubila je polako na značenju. Hezbollah, eno s kršćanima pobjednik na izborima u Libanu, blokirao im je ambicije tamo. Uzdizanje Sirije s Basharom posebno je zamućivalo sretne svevladarske vizije. Opsesije princa poletarca porasle su suštinski već preuzetom vlašću u Rijadu. Trump je pružio kinder-jaje bin Salmanu, a ovaj ga zgrabio. Unutra poruka: Iran je centar terorizma, Rijad je lider borbe protiv tog terorizma, a to vas košta toliko i toliko stotina milijardi dolara...Sjajno!

Sve ovo manje ili više poznato je u krvavoj priči o preigranosti Zapada na Istoku. I o nezajažljivoj pohlepi prebogatih da uzmu još više od sve siromašnijh, o lažima, prevarama, propagandi i propalom svjetskom sistemu kojeg činjenice više ne interesiraju, već samo nalog korporativnih i bankarskih gazda. Sistemi su se sveli na klanjanje lažima i obmanama. Tako je već i u vrhovima svjetskih institucija i organizacija, ali i država i njihovih aparata. U takvoj situaciji, evo i realne slutnje: mogućnost oružanog sudara dva vojna bloka, američko-izraelskog i rusko-iranskog uz definitivno lomljenje kičme Evropi.

Na jednoj je strani moćni sistem koji s Trumpom i okolnim čuvarima svjetske dominacije ubrzano podriva vlastite temelje potezima koje ne pamti moderna politika. Na drugoj je Evropa koja se sve više tek nostalgično može sjećati nekadašnje veličine, danas pogubljene u nedostatku snage da se vrati vlastitim vrijednostima i principima. Trump i njegovi mentori takvoj Evropi sada su kobajagi povodom Irana otvoreno podnijeli nož pod grlo ucjenjujući je hladnim saopštenjem »boltonovaca« i sličnih da sankcije zločinačkom Teheranu neće ni slučajno zaobići i sve evropske banke, ekonomiju i njihov business, ako se samo drznu da se ne povinuju presudi iz Washingtona.

Mnogi vodeći američki ekonomski analitičari odmah su se potrudili da razjasne kako nije riječ samo o parcijalnim sankcijama, već o cjelovitom sistemu represivnih mjera koje će doći Iranu glave jer se drznuo da ne poštuje »Zajednički sveobuhvatni akcijski plan« iz 2015. godine. Laž je ogromna, bez ijednog dokaza, po tvrdnjama iz relevantnih svjetskih institucija. A sankcije će automatski doći glave svima što posluju s Iranom. Mali dokaz »principijelnosti« je i odluka Washingtona da njihov »Boeing« mora odustati od dogovorene prodaje Iranu više od stotinu aviona u vrijednost oko 20 milijardi dolara!

Odluka evropskih vodećih zemalja da ostanu uz Iran ili ne, direktno je odluka o karakteru odnosa između Amerike i Evrope. Ili uz velike finansijske žrtve sačuvati kičmu, dostojanstvo i prosperitetnu budućnost, ili se zakovati dugoročno u vazalski pa i ponižavajući odnos s nesagledivim posljedicama, ekonomskim, političkim, kulturološkim, bezbjednosnim, temeljno civilizacijskim...

Naravno, eventualno savijanje kičme Evrope u ovom slučaju neminovno će biti i upaljač mnogim stanovnicima Starog kontinenta da pokažu svojim vladama kako nisu spremni ni na egzistencijalno ni na civilizacijsko poniženje. Bio bi to signal i konzervativcima u Iranu potisnutim od umjerenjaka, da Rohaniju kažu likujući: Eto vam vašeg povjerenja u Zapad ! I da krenu u akciju.

Pitanje je da li je »politička pamet« aktuelnih lidera Washingtona, Tel Aviva i Rijada uzimala sve ovo u obzir krećući u operaciju koja je već počela. Netanyahu avionima, Trump egzaltiran što je »glavni« na planeti, a junoša iz Rijada u smišljanju novih pasjaluka bližoj i daljoj okolini u ljubavi s Izraelom, a protiv najmržeg Irana. Iza ćoška lukavi Erdogan igra svoju igru nadvijajući se kao tamni oblak nad Balkan, njegovu otomansku opsesiju. Pri tome balansirajući orijentalno najmanje na dvije stolice, američkoj i ruskoj. Dokle će, vidjet će se. A iza dalekih brda eto i velike Kine, pa i mnogih drugih. Rusija se neće dati nazad, predaleko je i samoprofitabilno otišla. Ko se tu doista preigrao, bez šansi na povratak ako se ustanovi da je pogriješio, vidjet će se ubrzo.

U posebnom je problemu Evropa u igri kojoj je i sama doprinosila njušeći uvijek strasno dolare Bliskog istoka. I zatvarajući se pred izbjeglicama kojih nije bilo prije »arapskog proljeća«, proizvedenog na Zapadu.