Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 20° 28
Sutra: 20° 20° 28
22. rujna 2018.
Ispis članka: Zašto Krstičević želi stare avione zamijeniti - starim avionima? - Novi List

NoviList.hr

Zašto Krstičević želi stare avione zamijeniti - starim avionima?

Zaleđe Jasmina Klarića

28. veljača 2018 16:03

Napisao: Jasmin Klarić

Izraelski avioni su tek desetak godina mlađi od MIG-ova ili u najmanju ruku stari kao MIG-ovi kad je, sredinom prošlog desetljeća, Vlada Ive Sanadera počela javno i ozbiljno razmišljati o kupnji nove eskadrile

Damir Krstićević / Foto: D. KOVAČEVIĆ

Austrija istražuje bivšeg ministra zbog kupnje aviona, naslov je Hinine vijest objavljene u ponedjeljak u 20 sati i pet minuta. Radi se u kupnji borbenih lovaca Eurofighter, vrijednih dvije milijarde dolara i poslu starom 11 godina.

Iste večeri u 21.29 sati je portal Jutarnji.hr objavio priču sa sjednice predsjedništva HDZ-a u kojoj stoji i rečenica: »Ministar obrane Damir Krstičević izvijestio je o kupnji aviona te je kazao kako je najpovoljnija izraelska ponuda te da će odluka uskoro biti donesena«.

Ovakvim rasporedom rečenica se svakako ne želi sugerirati da bi negdje 2029. godine pred sjedištem USKOK-a u zagrebačkoj Gajevoj ulici novinari mogli iščekivati sadašnjeg ministra obrane. Ali je jasno da je u poslu vrijednom stotine milijuna novca nužna maksimalna transparentnost i oprez.

Svega toga u priči o nabavci borbene eskadrile za hrvatsko zrakoplovstvo, čini se, brutalno nedostaje.

Nesporna je činjenica da je MIG-ovima 21 koje koristi HV vrijeme jednostavno isteklo. Vozila stara četrdesetak godina u niti jednoj vrsti prometa nisu baš najbolji izbor, pogotovo ako su opremljena raketnim naoružanjem. Resursi su im produžavani političkom odlukom još od vremena Vlade Ive Sanadera jer odluka o velikoj investiciji i kupovini nove eskadrile nikad nije bila politički jednostavna.

Oko toga da su MIG-ovi koji se koriste prestari se, dakle, svi slažu.

Većina političkih čimbenika i, čini se, veći dio javnosti se slaže da opcija da Hrvatska ostane bez borbene eskadrile i nadzor neba prepusti nekom od susjeda (Talijanima? Madre mia!) ne dolazi u obzir.

No, nakon toga već ulazimo u krajnje netransparentan, upitan i osjetljiv prostor. Sumnjiv? Da, i sumnjiv.

Počnimo sa čestim vijestima u posljednje dvije godine, o katastrofalno napravljenom remontu MIG-ova i njihovoj praktičnoj neupotrebljivosti, no u isto vrijeme su neki od pilota koji su ih vozili tvrdili da se u tome pretjeruje i da avioni nisu u toliko lošem stanju.

No, svakako su prestari i treba ih mijenjati.

Ali, onda dolazimo do natječaja i sužavanja favorita za odabir na samo dva imena: švedske Gripene i izraelske modificirane verzije F-16.

Šveđani prodaju nove avione. Cijena je navodno nešto više od 700 milijuna eura. Izraelci, pak, polovne, za nešto više od 400 milijuna.

Izraelski avioni stari su tridesetak godina. Dakle, tek desetak mlađi od MIG-ova, ili, ako hoćete, u najmanju ruku stari kao MIG-ovi kad je, sredinom prošlog desetljeća, Vlada Ive Sanadera počela javno i ozbiljno razmišljati o kupnji nove eskadrile.

Za 10-15 godina, F-16 će biti otprilike stari kao MIG-ovi koje je sad nužno zamijeniti.

S Gripenima bi se odluka o novim stotinama milijuna nužnim za zaštitu neba odgodila dodatnih nekoliko desetljeća u budućnost. Štoviše, čini se da bi moglo biti i problema i s izraelskim modifikacijama rađenim na F-16, jer nisu u skladu s NATO standardima.

Zdravorazumski gledano, čini se da polovni i modificirani F-16 teško uopće može biti konkurencija novim švedskim lovcima. A ministar obrane uporno zagovara izraelsku opciju. Štoviše, nije nemoguće da je jedan od najčvršćih korijena inače teško racionalno objašnjivog sukoba Kolinde Grabar-Kitarović s Vladom Andreja Plenkovića upravo u razlici u pogledima na budućnost vojnog zrakoplovstva. Pantovčak, naime, smatra da su bolji izbor Gripeni.

Da stvar bude zanimljivija, bivša firma u kojoj je ministar obrane – koji zagovara kupnju polovnih aviona – radio, osniva tvrtku koja bi se bavila između ostalog i – održavanjem zrakoplova. Druga firma u kojoj je nekad radio ministar obrane se registrira za rad s dronovima, a Izraelci kao dodatak ponude avionima nude i – rad na razvoju dronova.

Naravno, sve ovo je moguće samo nezgodan splet okolnosti. Ono što je kristalno jasno je, međutim, da bolno nedostaje transparentnosti cijelog procesa. I uvjerljivog objašjenja o tome zašto bi, pobogu, za Hrvatsku bilo bolje da stare avione zamijeni – starim avionima?

I to »pomlađivanje« plati 400-tinjak milijuna.

Eura.