Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 7° 1
Sutra: 7° 7° 1
19. studenoga 2018.
Ispis članka: Plenković postaje igračka u rukama stranke i Pantovčaka - Novi List

NoviList.hr

Plenković postaje igračka u rukama stranke i Pantovčaka

Zaleđe Jasmina Klarića

23. svibanj 2018 15:39

Napisao: Jasmin Klarić

Jedina promjena je koja je srednjoročno prilično izvjesna je ona na pločici s imenom na vratima premijerskog ureda

Foto Jurica Galoić / PIXSELL

Od ponedjeljka je definitivno jasno - vladavinu Hrvatskom je preuzela koalicijska Vlada.

Kao i mnoštvo koalicija sklepanih od raznorodnih dijelova, tako će i ova imati svoje dileme, svađe i razilaženja, a moguće i razlaz uz veliki prasak nepopravljive političke krize.

U Hrvatskoj je, doduše, koalicijska Vlada u pogonu još od izbora 2016. godine, no premijerovom amputacijom Mosta i Titanik ulazom u Vladu ostatka Hrvatske narodne stranke, koalicija je postala tek formalnom. HNS Vladu ne može rušiti jer će na izborima nestati, nikakvih kriza ne treba očekivati ni od Bandićevaca ili HDSSB-a, a Plenković je mogao sa sigurnošću računati na manjinske zastupnike jer su oni itekako svjesni da su sadašnji premijer i njegova proeuropska politika daleko najbolji izbor u slučaju kad relativnu većinu u parlamentu drži HDZ.

Sve to se, međutim, ovog tjedna promijenilo. Afera Hotmail je, zapravo, srušila dosadašnju Plenkovićevu Vladu, iako su kadrovske promjene u njon neznatne. Tomislav Tolušić je avansirao do mjesta potpredsjednika Vlade, a zaboravljeni ministar obrta iz HDZ-ove kvote dok je stranku vodio Tomislav Karamarko, Darko Horvat je postao ministrom gospodarstva.

Iza ta dva imena koja su zamijenila jednu Martinu Dalić, međutim, krije se ključna promjena ravnoteže političke moći u zemlji. Preciznije, u HDZ-u, stranci za koju se prije samo mjesec dana činilo da je njom konačno čvrsto ovladao aktualni premijer. Nakon svega što se dogodilo posljednjih nekoliko tjedana, Borgova i spotova, premijerova politička moć doima se tek nešto većom od one koju ima tehnička vlast, ona koja čeka neminovnu primopredaju ključeva Banskih dvora svojim nasljednicima.

Dio stranke nezadovoljan Plenkovićevom politikom - i supstancom (od progresivnog zalaganja za ratifikaciju Istanbulske konvenncije, do pukog koaliranja s HNS-om i manjinama) i stilom (novinarski uradci puni su neimenovanih izvora iz vrha HDZ-a koji tvrde kako se Plenković o ničemu bitnom nije konzultirao sa strankom) dignuo je glavu i više je neće spustiti.

Najbolje to pokazuje imenovanje Darka Horvata za ministra gospodarstva - Plenković ga nije ni uzeo u obzir za mjesto u svojoj Vladi nakon izborne pobjede, a nakon toga - skoro pune dvije godine! - s njim uopće nije ni komunicirao.

Plenković će, po svemu sudeći - čak i ako ne iscuri više niti jedan kompromitirajući mail i čak i ako se nagodba u Agrokoru završi zajedničkom pijankom i pjesmom sve do jednog vjerovnika (a neće, nego će se, kako se sad čini, vjerojatno po javnosti i sudovima razliti ogorčenje hrvatskih firmi koje bi mogle na kraju ostati kratkih rukava) - do kraja svog mandata morati paziti na svaki svoj potez i pažljivo ga komunicirati s unutastranačkom oporbom.

Jer, sad i on to dobro zna, njegovo rušenje ne mora izazvati nove izbore. Izglasavanje nepovjerenja Vladi daje nekom novom mandataru još 30 dana za preslagivanje, a vjerojatno je i Plenković svjestan da nije nemoguće da njegovi stranački oponenti iznjedre visokoprofilno ime (Kovač? Tolušić? Maletić? ) koje bi okupilo barem 76 glasova i tako kupilo još dvije i po godine mandata.

Kombinacija ima, makar u teoriji, čak i kad bi se pretpostavilo da neće biti novih pojedinačnih prebjega iz sadašnje oporbe. Jer, tko može garantirati da neko "novo lice" HDZ-a ne bi opet šarmiralo Božu Petrova i Most, ili da se nakon Plenkovića ne bi našao opet netko prihvatljiv za Milorada Pupovca?

Plenković je dakle u situaciji kad ima koalicijsku Vladu u kojoj mu je pravi koalicijski partner oporba u njegovoj stranci i koja u ovom trenutku raspolaže mnogo boljim kartama od predsjednika Vlade. Oni će, dakle, ne dogodi li se još kakav senzacionalni obrat, diktirati tempo i pravila buduće igre.

Da za premijera stvar bude još gora, postoji i treći politički faktor (isprepleten, jasno i sa stanjem u stranci) o čijim će interesima i željama ovako osabljen morati voditi računa. Kolinda Grabar-Kitarović je, naime, već u kampanji za svoj drugi mandat. I pritom ne pokazuje nimalo milosti za aktualnu Vladu; cipelareći premijera baš kad mu je najgore - dramatično najavljujući sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost oko Agrokora, ili inzistirajući na tome da zajedno s Vladom predstavi svoje demografske mjere. Predsjednica po Ustavu nema ama baš nikakvih ovlasti oko demografije, ili blokiranih (i te mjere se pripremaju na Pantovčaku), no očito je osjetila slabost Vlade pa će ih pokušati progurati kroz Banske dvore.

Uzevši sve u obzir, Hrvatska će vrlo brzo za Plenkovića postati teško upravljivom zemljom. Za svaku mjeru i potez trebat će uzeti u obzir eho s Pantovčaka, mišljenja onih u stranci koji ga čim prije žele vidjeti u katranu i perju, a valjat će, ipak, zadovoljiti i poneki apetitić formalnih koalicijskih partnera. Očekivati bilo kakvu ozbiljniju reformu u zemlji koju vodi takav premijer-žongler, jednostavno bi bilo neozbiljno.

Jedina promjena je koja je srednjoročno prilično izvjesna je ona na pločici s imenom na vratima premijerskog ureda.