Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 21° 3n
Sutra: 21° 21° 3n
19. rujna 2018.
Ispis članka: Otpremnina za Ćorića - Novi List

NoviList.hr

Otpremnina za Ćorića

Zaleđe Jasmina Klarića

29. siječanj 2018 16:07

Napisao: Jasmin Klarić

Ministrovo neopravdano širenje smirenosti u pogledu njihove budućnosti skandalozno je podcjenjivanje i razuma i integriteta ljudi o kojima je riječ

Andrej Plenković i Tomislav Čorić, Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

S činjenicama se treba suočiti. Recimo, s onom da Hrvatska, jednostavno, nije demokratska zemlja.

Hrvatsku se, bez previše krzmanja, može pospremiti u ladicu s oznakom, primjerice, „protodemokratska“, zemlja u kojoj doista postoje izbori, u kojoj doista na papiru postoje neovisne, demokratske institucije i u kojoj doista na papiru postoji sloboda medija. No, u stvarnosti, Hrvatska je poput toliko drugih zemalja istočne Europe zapela negdje na tranziciji iz komunizma u demokraciju zapadnog tipa i trenutno se klati u limbu između tog cilja i demokrature ruskog tipa.

Sudbine ministara u Vladi Andreja Plenkovićeva jedan su od slikovitijih primjera situacije u kojoj su demokratska odgovornost i građanska pristojnost udaljeni od stvarnosti otprilike jednako onoliko koliko je besklasno komunističko društvo bilo udaljeno od stvarnosti socijalizma jugoslavenskog tipa.

Jedan Plenkovićev ministar je tek koji mjesec prije konačne propasti govorio da je stanje u najvećoj državnoj kompaniji dobro; zanimljivo, na posao u Vladu došao je upravo s direktorskog mjesta u toj kompaniji.

Drugi, pak, trećeg nagovara da utječe na sudske presude kako ne bi morao isplaćivati odštete u svom resoru – i to službenim dopisom!

Treći traži skidanje nepoćudnih filmova s programa javne televizije.

Četvrta povlačenje tužbe oko premlaćivanja supruge od strane stranačkog dužnosnika ocjenjuje kao „tako vam je to u obitelji“…

O hormonalnim poremećajima posebnih ministarskih savjetnika s prigodnom stranačkom iskaznicom i kompromitiranim reformatorima obrazovanja koji uskrsavaju na još višim funkcijama u reformi obrazovanja da ne govorimo…

Stvarno, kad se samo ovako ovlaš pogleda dio niske nevjerojatnih skandala u koju su se samo u godinu dana uspjeli upleti Plenkovićevi ministri, čovjeka obuzme tuga zbog Crnoje. Sjećate ga se, onaj s barakom u Samoboru, ministra branitelja u Vladi Tihomira Oreškovića koji je potrajao tek šest dana.

Eh, da mu je gazda bio Plenković, sad bi on, a ne Medved, ljutito zvao Prisavlje…

Dakle, valjalo bi zaključiti da je jedan od rezultata Plenkovićeve prve pune premijerske godine taj da je javnost debelo svikla na svakakve ministarske eskapade, koje prolaze potpuno nekažnjeno. I da nas više, kako su nekad trenirali, „ništa ne smije iznenaditi“.

Ipak, izjava ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića i epilog koji je ona dobila nakon samo osam dana, zaslužuje posebno poglavlje javnog zgražanja.

Ćorić je, podsjetimo, govorio o 40 radnika pogona rafinerije u Sisku koji se zatvara.  „Tim radnicima će biti ponuđena adekvatna radna mjesta, odnosno otpremnine, pa ne trebaju strahovati za svoju budućnost“, kazivao je Plenkovićev ministar.

Ne trebaju strahovati za budućnost ako ostanu bez posla u gradu u kojem je industrija umrla?!

Osam dana kasnije, o istim radnicima je progovorio direktor strateškog razvoja i procjena Ine, Hrvoje Glavaš: „Probat ćemo u Ininom sustavu naći mjesto za njih, ako ne, onda će im se ponuditi otpremnine, koje će biti iznad hrvatskog prosjeka“.

Probati!

Ne morate, dragi radnici, strahovati, jer će firma koja se pokazala fenomenalnom prema vama probati (probati!) naći zamjensko radno mjesto.

O kakvim je onda „adekvatnim zamjenskim radnim mjestima“ govorio Ćorić, osam dana prije Glavaša?

Iako se radi o relativno malom broju radnika, ministrovo neopravdano širenje smirenosti u pogledu njihove budućnosti skandalozno je podcjenjivanje i razuma i integriteta ljudi o kojima je riječ.

Tim više što je baš sisačka rafinerija mjesto kroz koje se prelama odnos dvaju suvlasnika Ine i fokalna točka bitke koja će biti jedna od presudnih za ocjenjivanje Plenkovićevog mandata 

Vlada, međutim, nema pojma što bi ni s Inom, ni sisačkim radnicima. Za poteze oko prve još nije odabrala ni savjetnike, a druge, očito bez ikakvog temelja, uvjerava da nema mjesta strahu.

Jer, ne radi se o tome da je Ćorić nakon ovakvih izjava u opasnosti da mu se proba naći adekvatno zamjensko radno mjesto ili isplatiti otpremninu. Naučili smo već da je politička stabilnost posljednja i jedina crta obrane.

Ovdje, u limbu između demokracije i demokrature u kojem nema mjesta strahu od budućnosti.

Jer, gazde će vas na kraju priče potapšati po ramenu i uvaliti u džep koju kunu na rastanku.