Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 3n
Sutra: 9° 9° 3n
16. studenoga 2018.
Ispis članka: TIHOMIR PONOŠ Priča o Özilu - ili kako biti Turčin u Njemačkoj? - Novi List

NoviList.hr

TIHOMIR PONOŠ Priča o Özilu - ili kako biti Turčin u Njemačkoj?

Opća praksa Tihomira Ponoša

25. srpanj 2018 22:01

Napisao: Tihomir Ponoš

Smije li se imati više od jednog identiteta, smije li se te identitete javno iskazivati, a da se ne bude pod udarom javnosti ili u Njemačkoj svi moraju biti isključivo Nijemci i moraju potisnuti ili razoriti svoje druge nacionalne, pa i državljanske identitete? Pitanje je i što je cilj – integracija ili asimilacija?

Foto Reuters

Nogomet je važan društveni faktor, mogao je to proteklih tjedana naučiti svatko u Hrvatskoj, pa i oni koji nogomet preziru. Nogomet je i važan lakmus socijalnih trendova. Za ovu priču valja nam se vratiti u 1943. godinu, kada je Antoine de Saint-Exupery objavio »Malog princa«. Ta knjiga sadrži i poučnu priču o asteroidu B612 i odjeći. Asteroid je, piše Saint-Exupery, prvi vidio jedan turski astronom 1909. godine, svoje je otkriće prikazao na Međunarodnom astronomskom kongresu, ali nitko mu nije vjerovao zbog odjeće koju je nosio. Dalje piše Saint-Exupery: »Za slavu asteroida B612 sreća je bila što je jedan turski diktator pod prijetnjom smrtnom kaznom, nametnuo svome narodu da se nosi europski. Onda je astronom, u vrlo otmjenom odijelu, ponovio svoj prikaz, 1920. godine. Ovoga puta, svi su njegovo mišljenje prihvatili«. Dakle, promjenom odjeće turski se astronom iz »Maloga princa« integrirao u europsko društvo. Diktator kojega spominje Saint-Exupery je Atatürk (koji je, točnosti radi, odjevne navike Turaka promijenio nešto kasnije) kojega se na Zapadu, usprkos njegovom autokratskom stilu vladanja, slavilo kao modernizatora koji je tursko društvo europeizirao. Današnjeg turskog predsjednika Tayyipa Recepa Erdogana, usprkos zapadnjačkom odjelu, malo tko smatra dijelom zapadnoga svijeta, smatra se da on tursko društvo uspješno deeuropeizira i da je nazadan, baš kao onaj astronom 1909. godine.

Mesut Özil / Reuters

Centralna osoba ovoga teksta je njemački nogometaš turskoga porijekla Mesut Özil, a iz njegove se priče može zaključiti da je danas u Njemačkoj (za neke) Turčin suspektan, ma kakvu odjeću nosio. Özil se, zajedno sa svojim kolegom iz reprezentacije Ilkayem Gündoganom, također turskoga porijekla, fotografirao s Erdoganom u vrijeme izborne kampanje na predsjedničkim izborima u Turskoj. Njemačka javnost nije samo postavila pitanje miješanja politike u nogomet, nego lojalnosti te dvojice, posebno Özila (zato što je za reprezentaciju mnogo važniji igrač i jedan od ključnih u njemačkim nogometnim uspjesima u ovom desetljeću). Našli su se na udaru javnosti i politike, na posebne sastanke pozvao ih je predsjednik Njemačkog nogometnog saveza Reinhard Grindel (za kojega Özil više nema lijepih riječi), a s njima se sastao i predsjednik države Frank-Walter Steinmeier (za kojega Özil ima lijepih riječi).

Pitanje koje je izronilo je veoma važno za Njemačku kao useljeničku zemlju, važno je i za druge useljeničke zemlje, zemlje koje će sutra biti useljeničke i zemlje koje imaju brojne nacionalne manjine – smije li se imati više od jednog identiteta, smije li se te identitete javno iskazivati, a da se ne bude pod udarom javnosti zbog toga ili u Njemačkoj svi moraju biti isključivo Nijemci i moraju potisnuti ili razoriti svoje druge nacionalne, pa i državljanske identitete. Pitanje je i što je cilj – integracija ili asimilacija? Više od tri tjedna nakon debakla reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji Mesut Özil gorko se oprostio od reprezentacije za koju je nastupio 92 puta, zabio 23 gola, s kojom je osvojio titulu prvaka svijeta.

Mesut Özil / Reuters

– Kada pobjeđujemo, onda sam Nijemac, a kada gubimo, onda sam imigrant – napisao je Özil, dodao »imam dva srca, jedno tursko i jedno njemačko«, a usprkos svim plaćenim porezima, sportskim uspjesima i dobrotvornim donacijama još nije prihvaćen u društvu. Vodstvo Njemačkog nogometnog saveza optužio je za rasizam (što je DFB odbacio). Sve što se zbiva s Özilom u posljednja dva mjeseca nije ni neozbiljno ni trivijalno. Godine 2010. njemačka reprezentacija igrala je na Svjetskom prvenstvu odličan nogomet, osvojila treće mjesto, a važnu ulogu u toj mladoj momčadi imali su useljenici, odnosno potomci useljenika. Među njima se isticao Özil koji je te godine dobio nagradu Bambi kao primjer dobre integracije. Mediji u svijetu pisali su o etnički raznolikoj njemačkoj reprezentaciji i slavili su je kao definitivni dokaz trajne i potpune promjene njemačkog društva u odnosu na nacističko razdoblje. Osam godina kasnije etnički raznolika njemačka reprezentacija doživljava se kao indikator suprotnih društvenih tendencija.

Njemačka politika reagirala je na Özilovo pismo i oproštaj od reprezentacije, što pokazuje da su neki svjesni moguće magnitude društvenog problema. Ulrike Demmer, glasnogovornica Angele Merkel, poručila je da kacelarka visoko cijeni Özila, da je on dao velik doprinos nacionalnom timu, njegovu odluku mora se poštovati, a većina od gotovo tri milijuna ljudi turskih korijena u Njemačkoj dobro su integrirani. Ministrica pravosuđa Katarina Barley mnogo izravnije je progovorila o problemu, poručivši da je riječ o alarmu jer se veliki njemački nogometaš osjeća neželjenim u svojoj zemlji, a uzrok toga je rasizam. Ministar vanjskih poslova Heiko Maas ne vjeruje da »slučaj multimilijunaša koji živi i radi u Velikoj Britaniji (Özil igra u londonskom Arsenalu) govori mnogo o integraciji u Njemačkoj«. Na koncu je signal opasne društvene promjene u Njemačkoj (a svaka je opasna društvena promjena u Njemačkoj opasna i za Europu) sveden na međudržavne političke obračune. Turska i Njemačka nisu u idiličnim odnosima, a to je dobrodošlo turskom ministru pravosuđa Abdulhamitu Gulu koji je Özilu čestitao »na prekrasnom zgoditku koji je zabio virusu fašizma«.