Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 8° 1
Sutra: 8° 8° 1
8. prosinca 2019.
Ispis članka: TIHOMIR PONOŠ Jedan možda slabouman prijedlog: povezivanje Vukovara i Kragujevca - Novi List

NoviList.hr

TIHOMIR PONOŠ Jedan možda slabouman prijedlog: povezivanje Vukovara i Kragujevca

OPĆA PRAKSA

23. siječanj 2019 20:52

Napisao: Tihomir Ponoš

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL

Prije 56 godina francuski predsjednik Charles de Gaulle i zapadnonjemački kancelar Konrad Adenauer potpisali su Elizejski ugovor. Nepunih 18 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata dvije države Francuska i Zapadna Njemačka odlučile su graditi nove, drukčije odnose, odlučile su ih graditi na suradnji i prijateljstvu, a ne sukobu i ratovima. Francusko-njemački primjer suradnje koji je od dvije rivalske učinio dvije bliske zemlje i zamašnjake europskog ujedinjenja i današnje Europske unije često se spominje i u Hrvatskoj u kontekstu hrvatsko-srpskih odnosa pri čemu bi ta povijesna pomirba i suradnja trebala biti uzorom za Hrvatsku i Srbiju.
Njemačko-francusko i hrvatsko-srpsko povijesno iskustvo veoma je teško uspoređivati i između njih nema mnogo sličnosti. Hrvatska i Srbija sukobile su se jednom, devedesetih godina prošloga stoljeća. Njemačka i Francuska (odnosno nekadašnje brojne njemačke države i Francuska) sukobljavali su se više od 300 godina, međusobno su se uništavali do nezamislivih razmjera, naizmjence jedni drugim zauzimali glavne gradove Pariz i Berlin, svojim rivalitetom bili su sposobni upropastiti kontinent, francuske su intervencije izravno usporile njemačku nacionalnu integraciju isključivo zbog straha od ujedinjene, velike i jake njemačke države. Srž provedbe sporazuma o prijateljstvu otprije 56 godina je suradnja u obrazovanju, kulturi i povezivanje mladih.

Na to povezivanje mladih danas su i jedni i drugi ponosni. Osnovan je poseban Francusko-njemački ured za mlade, povezivale su se škole, stvarali zajednički programi i projekti, razgovaralo se, zajedno se ljetovalo i zimovalo, sve s ciljem da se mladi međusobno na vrijeme upoznaju kako, kada poodrastu, ne bi jedni drugima činilo ono što su si međusobno činili očevi i djedovi, pa pradjedovi i čukundjedovi i tako tristotinjak godina u prošlost.

Njemačko-francuska suradnja za dvije je države postala i esencijalna i egzistencijalna, a provedba Elizejskog sporazuma o prijateljstvu zasnovanog na kapilarnoj suradnji i povezivanju u nizu područja, i dosezi provedbe tog sporazuma za mnoge u Njemačkoj i Francuskoj su danas dio njihovog identiteta, baš kao što je za njihove pretke ratovanje s prekorajnskim susjedom bilo dio identiteta. Zbog svega toga ne čudi da su predsjednik Francuske Emmanuel Macron i kancelarka ponovo ujedinjene Njemačke Angela Merkel na 56. obljetnicu potpisali novi sporazum o prijateljstvu, a za grad u kojem će to učiniti izabrali su njemački, ali i paneuropski Aachen, grad Karla Velikog kao onoga koji je nakon rasapa i propasti Zapadnog Rimskog Carstva ponovno ujedinjavao i spajao.

Sva ta francusko-njemačka iskustva nisu dovoljan smjerokaz uglavnom nikome u Hrvatskoj (osim ponekad tek na razini ritualnog izrečenog), a iz ovdašnje hrvatske vizure čini se da stanje u Srbiji nije ništa bolje, što ne znači da nije gore. U središtu francusko-njemačke pomirbe i suradnje bila su djeca i mladi. U središtu stvaranja preduvjeta za novi hrvatsko-srpski sukob su djeca i mladi. Za političara kojem je u opisu posla da radi za opće dobro na nedostojan način vukovarski gradonačelnik iskoristio je mladiće srpske nacionalnosti u Vukovaru koji nisu ustali i mirnim stajanjem odali počast hrvatskoj himni. Sve to za njega je audiovizualni dokaz nove puzajuće velikosrpske agresije o čemu u posljednje vrijeme voli lupetati. Nije si Penava postavio pitanje jesu li ta djeca samo loše odgojena, možda nepristojna (jer pristojno je mirno stajati kada se intonira himna, čija god da je), možda ne vole državu u kojoj žive (ali joj ni ne štete), a možda sjedenjem jednostavno izražavaju bunt protiv države u kojoj žive i žele da ona bude bolja.

Takvi buntovi se događaju, valja se samo prisjetiti kakvu je raspravu pokrenuo igrač američkog nogometa Colin Kaepernick kada je odbio stajati mirno za vrijeme intoniranja himne, uoči početka svake utakmice, i umjesto toga bi kleknuo u znak prosvjeda protiv rasističke politike i ubilačke prakse američke policije prema crnačkom stanovništvu. Ama baš ništa od toga, koliko nam je poznato, nije palo Penavi na pamet, baš kao što mu, reklo bi se, nije palo na pamet da s mladima treba raditi, treba raditi intenzivno, ne samo on, ali i on, i od njih stvarati one koji će sutra biti zalog normalnog, dobrosusjedskog, u konačnici pristojnog života između dviju nacionalnih zajednica i dviju država, a ne one koji će biti zalog novog sukoba. Važno sredstvo francusko-njemačkog pomirenja bila je i suradnja, pa i bratimljenje gradova.
U ovome času prijedlog možda zvuči slaboumno, ali valjalo bi porazmisliti o mogućnosti intenzivne suradnje na svim razinama Vukovara i nekog grada u Srbiji, možda Kragujevca koji je na drugačiji način i u drugom ratu također teško traumatiziran. Možda bi shvaćanje da nisu to sve sami mlađahni ustaše i bezbradi četnici bio početak ovdašnjeg hrvatsko-srpskog elizejskog sporazuma.