Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 6
Sutra: 9° 9° 6
8. prosinca 2019.
Ispis članka: Lee, Lenjin, Tito i ZAVNOH - Novi List

NoviList.hr

Lee, Lenjin, Tito i ZAVNOH

Opća praksa Tihomira Ponoša

19. kolovoz 2017 15:05

Napisao: Tihomir Ponoš

To da li se Hrvatska (ili onaj dio Hrvatske koji je birao Skupštinu Grada Zagreba) odriče antifašizma, može se vrlo jednostavno provjeriti. Neka predlože skupštinskom Odboru za imenovanje ulica, trgova i naselja da nešto u Zagrebu imenuju po ZAVNOH-u. On ne bi smio biti sporan. Uostalom, još je u preambuli Ustava

arhiva NL

Micanje spomenika podignutih u čast povijesnim osobama te preimenovanje ulica i trgova imenovanih po povijesnim osobama uvijek je snažno povezano s novom interpretacijom prošlosti (ne nužno ni boljom, niti lošijom, ni točnijom, niti netočnijom, svakako drugačijom), a ta nova interpretacija, pri čemu je svaka nova interpretacija prošlosti ujedno i revizija povijesti, redovito je posljedica promjene društva, a ne marljivog rada povjesničara i njihovih novih otkrića i spoznaja. Posljedica tog procesa u Sjedinjenim Američkim Državama je uklanjanje spomenika konfederacijskom generalu Robertu Edwardu Leeju. Taj daroviti vojskovođa, koji je i kada je bio general južnjačke vojske na uniformi nosio čin pukovnika, najviši čin koji je stekao u američkoj vojsci prije izbijanja građanskog rata, desetljećima je bio simbol neuspjeha Juga i njegove propuštene prilike za osamostaljenjem. Simbolizirao je profesionalno uspješnog čovjeka koji je utjelovio propast Juga. Njegovom je predajom suparničkom, sjevernjačkom generalu Ulyssesu S. Grantu u Appomattoxu u travnju 1865. godine završen građanski rat. Četiri godine nakon predaje u Appomattoxu, Grant je postao 18. predsjednik Sjedinjenih Država, pet godina nakon predaje Lee je umro.

Vremena su po tko zna koji put promijenila običaje i one pokojnike koje se nekada častilo, više se ne časti. Lee više nije simbol propalog pokušaja Juga, njemu u čast podignute statue više ne simboliziraju milost pobjednika prema poraženom, on je primarno postao simbol rasizma i obrane rasizma u američkom društvu. Gledano iz prekooceanske udaljenosti koja sa sobom nosi znatna nerazumijevanja američkog društva, promatraču nije jasno ni zašto su Leeju (ali i drugim južnjačkim prvacima) uopće podizani spomenici, bez obzira na njihov stav o robovlasništvu. Spomenici su im podizani u državi koju su htjeli uništiti svojom secesijom. Što se, pak, tiče toga da je Lee (postao) simbol rasizma, potvrdu za to dobili smo protekloga tjedna u Charlottesvilleu. Protivnici uklanjanja spomenika podignutog njemu u čast tome se protive (i pri tome baš i ne biraju sredstva) upravo iz rasističkih razloga. On je za njih utjelovljenje bedastoće o bijeloj nadmoći.

Sličan proces prošle je godine bio intenzivan u Ukrajini gdje je u samo jednoj godini u sklopu potpunog raskida s komunističkom prošlošću uklonjeno 1.320 spomenika podignutih Vladimiru Iljiču Lenjinu, a preimenovano je 51.500 ulica nazvanih po vođi Oktobarske revolucije. Eliminacija Lenjina iz ukrajinskih javnih prostora nije posljedica tek raskida s komunističkim razdobljem ukrajinske prošlosti. To je mnogo više posljedica rata koji u Ukrajini traje od 2014. godine. Posljedica tog rata je radikalna promjena ukrajinsko-ruskih odnosa i njihovo po svemu sudeći dugotrajno pogoršanje. I ti su procesi ubrzano promijenili časti i običaje i u tim procesima nije eliminiran samo Lenjin. U Kijevu je nekadašnja Moskovska avenija premienovana u Aveniju Stepana Bandere, za jedne vođe ukrajinskog otpora protiv Sovjetskog Saveza pri kraju Drugog svjetskog rata, za druge suradnika nacista, dakle onih koji su pobili milijune Ukrajinaca. Naravno, ukrajinski raskid s nasljeđem komunističke prošlosti nikada neće biti potpun. Nikada neće negirati odluku Nikite Sergejeviča Hruščova kojom je 1954. Krim oduzeo Rusiji i »prebacio« ga u Ukrajinu.

U Hrvatskoj, konkretno u Zagrebu, već prvog dana rujna mogli bismo svjedočiti takvom događaju. Bude li sve prema aktualnim političkim planovima, Gradska skupština bi 31. kolovoza trebala donijeti odluku o preimenovanju sadašnjeg Trga maršala Tita u Trg Republike Hrvatske. Vremena su promijenila običaje i kada je riječ o Titu (dapače, u nizu gradova u Hrvatskoj i prije nego li u Zagrebu) i o tome je posljednjih tjedana bilo mnogo riječi. Jedan od argumenata protivnika preimenovanja Trga maršala Tita jest da se time odbacuje antifašizam, kao i hrvatska tekovina. Sasvim je izvjesno da će Tito ostati bez trga, a to da li se Hrvatska (ili onaj dio Hrvatske koji je birao Skupštinu Grada Zagreba) odriče antifašizma, može se vrlo jednostavno provjeriti. Neka predlože skupštinskom Odboru za imenovanje ulica, trgova i naselja da nešto u Zagrebu imenuju po ZAVNOH-u. On ne bi smio biti sporan. Uostalom, još je u preambuli Ustava.